°*°It's time to be a big girl now...and big girls don't cry*°*

Ola moji najdrazi!!!....evo meneee...kako ste?....nadam se, dobro...ja sam ...dobro.hvala na pitanju..hehe..ah jadna sam...hehe...evo malo prije sam dosla iz skole...izasla iz onog busa u kojem ni ne mozes normalno disat...ajoj..budemo svi natrpani ko..ne znam ni ja sta...u skoli mi je sve bolje i bolje...sve super...eeee...pisali smo billi ispit iz matke..ej ja sam bila 100% sigurna da cu ja dobit jedan...sve sam bila zbrkala i pobrkala i nisam uopce znala sta radim..ajmeeee..tako da sam bila sigurna da cu dobiti 1..i kada je danas dosla u razred..i ja si mislim...u jebote..sada cu morati ispravljat.ajoj..i ono ja dobila 3!!!!!!!!!!! jeeeeeeeeeeee!!! a nemate pojma kako sam ja bila sretna...uf..htjela sam pocet skakat od srece ali je bila profesorica unutra pa sma se ipak suzdrzala..hehe...ali ok..samo kada sam to rjesila..inace meni je matematika smrt..mislim nije da ja to ne znam..ali mene se jednostavno ne da rjesavat one glupe brojke...i onda ja to ne vjezbam i onda kada imam ispit vjezbam ono nesto malo pa ispadne sto ispadne...ali ok..inace ocjene sve super....samo.....jebiga..ali mislim da cuako me pita kemiju dobit sigurno 1...e zenska nije normalna...danas podjelila 3 jedinice i nekako nategnutu 2..ajme majko..i jos se tamo nesto prepirala sa jednim...a prepirka je bila...o boze...da li su parizer i zimska (salama) slicne...ajmeeeeeeeeeee jadnooooooo....ali sta ces?...inace sam ja..ne znam...valjda dobro...trenutno jesam dobro jer sam sretna zbog trojke...ali inace......znate sto se u zadnje vrijeme pitam?...da li postoji sudbina? da li se sve događa sa razlogom?..da li je vec negdje zapisano sta ce nam se desavati u buducnosti ili smo jednostavno mi ti koji upravljaju svime time?...ne znam...ali ja mislim da ipak sudbina postoji...mislim..ma ne znam..ali ono....ja i very smo najbolje prijhateljice vec godinama....i uvijek nas je netko pokusavao razdvojiti(mislim an 2 osobe)..uvijek su tu bile svađe..i sada..u srednjoj mi smo napokon same...mi napokon mozemo , ako se to tako moze reci, slobodno disati...i ne moramo se sa nikim druzit pod prisilom..jer bilo je i toga...e pa nije li mozda sudbina ta koja je tako htjela...da mi napokon nakon svega sto smo prozivjele zajedno,budemo same... kada ovako kazem -najbolje prijateljice- ne znam kako vi to shvacate..jer danas je za neke i onaj tko ti posudi kemijsku najbolji prijatelj...a ovo je nesto punu pun puno puno .. vise...jer mi smo puno toga prozivile...radosti, i glupiranja, SUZA...svasta...very je za mene nesto bez cega ne mogu na ovom svijetu..ona je dio mene...ona je kao moj unutarnji glas koji mi pomaze i bodri me i govori mi sto moram napraviti...i da nema nje..............rekla bih cak da ju poznam bolje od sebe....mi puno razgovaramo,sve si govorimo, sve znamo jedna o drugoj...i ponekad se pitam..hocemo li uvijek ostati jedna uz drugu?samo pomisao na to da ju nekad MOZDA vise necu imat pokraj sebe....ubija me...ne znam da li me razumijete..jer tesko je neke stvari razumijeti ako i sam ne osjecas isto...mozda ce netko mislit da tu nesto serem bezveze...ali ja to zaista osjecam tako..samo sto na ovom svijetu ima toliko malo rjeci da ne mozes sve ni opisat da bi netko zaista mogao shvatiti...i pitam se zasto se nesto (nije vazno sto) moralo dogoditi bas nama?...zar nsimo mogle ostati onako uvijek nasmijesene male curice zasto ne mozemo opet biti sretne..ZASTO????.....ali nema nigdje odgovora...neke stvari nece nikada zacjeliti a ovo pak nikako da prođe...ako uopce prođe..i stvar je u tome da ja nikome ne mogu reci sto mi je...zna samo very...i to je ljudi moji najgore.ponekad bih htjela tako vristati..da svi napokon cuju i znaju...htjela bih vristati toliko da bi me cuo cjeli svijet..toliko zelim vristati i izbaciti sve iz sebe..ali nazalost jedan vrisak to ne moze izbrisati...sve suze....i zelim plakati a ponekada ne mogu ni to...dusa mi place iznutra a ja ne mogu plakat..suze ko da su zaleđene i nikako da krenu..kao da se i one boje svega...i pitam se da li cu ja ikada u zivotu zaplakati od srece????......da li cu opet biti sretna? ....ili ce zauvijek ostati ovako........i ponekad se osjecam ko da sam dotakla dno..ko da se vise nikada necu vratiti..kao da sam potonula...i nemam snage za dalje...ali onda shvatim da sve to nema smisla i da moram nastavit zivit....pa se trgnem dalje...misleci na samo jednu jedinu osobu.na svoju najbolju prijateljicu ADRIJANU...ona treba mene, ja trebam nju.....i da ju nemam.....potonula bih najdublje........i samo zelim reci jednu stvar ADRIJANI...I LOVE YOU, MY FRIEND................................................................
etto..osim sto puno razmisljam i placem u zadnje vrijeme, drugo je sve ok..dvoranu nam jos nisu popravili ali valjda hoce uskoro...jako mi je drago sto se u razredu tako dobro slazemo...tako da mi uvijek moja very ponajprije a i drugi uljepsaju dan....i to je super....eeee jos samo da kazem...one tri pjesme od tokica na engleski (through the monsoon, black i scream)..su mi pre pre pre pre pre pre supeeeeer..stalno ih slusam..ma super su to odradili..e nadam se da cu uskoro cut rette mich...da placem opet...hehe..salim se..ali ionako znam da cu plakat..
....Eh ljudi malo sam se ja raspisala...i to bi bilo to...etto...ajde moji budite mi dobri, sretni i veseli...VOLIM VAS....PUNOOOOOOOO...KISSSSS=)

....billček...


...a vidi ti njih..


...i evo jedna lijepa pozadina...


...ekko..to je to....kissssssssssssssss=)