hey..evo mene..e pa ovako..izgleda da me moja draga very napustila. tj. rekla je da ce ovo od sada biti samo moj blog.znaci prevarila me..kako si samo lukava very....sram te moze biti..i sta cu ja sada?? pa nista ..nastaviti pisati blog..naravno..hehe...ali samo sto sam ja sada nova u ovome poslu pa nisam previse iskusna..pa mi molim vas nemojte zamjeriti na necemu....ovaj blog biti ce o svemu i svacemu..tj. o mom zivotu, osjecajima, deckima, TOKIO HOTELU
,prijateljima, skoli itd.
pa da pocnemo od danas...
danas je za mene bio izrazito dosadan dan pa tako ce i ova prica biti dosadna...danas sam billa dezurna i nikog nije billo u skoli tj. svi su razredi osim nas osmasa billi u kazalistu...i 4. sat moj je rared imao tjelesni i isli su na igraliste i uglavnom ja sam ostala sama samcata u skoli..ni ravnateljice ni tajnika ni cistacice nigdje...samaaaa..poludila sam od samoce i te dosade..i tako je billo 45 minutra...mrtva tisina....poludila sam..ali doslovno...i onda vidim moju very kako se glupo cerekajuci priblizava meni i to je za mene billo ono...ko da me netko spasio iz pakla..a tko bi drugi nego moja very...i tako sam billa sretna kad sam je vidjela i tako sam je zagrlila...a kasnije je billo jos gore..ucitelj iz tehnicki mi je kasnije dosađivao sa salabahterima..tj. pricao mi je kako je on radio salabahtere i kakav je bio ucenik, kako je bjezao s nastave...i to pola sata..pa se tam nes cerio..ma joj..i ja to morala trpit..ajmeeee....ovo je bio jako dosadan post ali sta mogu..valjda cu bolje drugi put..moram ici jer ovo pisem u skoli na kompjuterima pa me ravnateljica tjera...big kissssssss
i to je izgledalo smijesno jer mi se uvijek deremo i smijemo a sada smo morale potiho i to je za nas billo jako cudno ali smo nekako izdrzale..onda kad smo se iskrcale s autobusa krenule smo mi svojim putem kad ono nana tek tada skuzi da je zaboravila nesto u busu..pa samo morale trcati sve do autobusa da bismo se na kraju dobro osramotile pred kondukterom....tj. nana je za sve kriva..onda smo kupile taj poklon i sjele u jedan kafic..ja i very smo narucile jedan sladoled pod nazivom 'pinocchio'..a nana kad je narucivala billa je presmijesna..ali to vam ne mogu rjecima opisat..trebali ste vidjet..hehehhehee..ma presmijesna je billa..hehe...i tako smi mi jele nana je pila bijelu kavu..i pricale smo o svemu i svacemu..ali ovi put je to billo nesto ozbiljno..mislim da nikada u zivotu nismo bille tako ozbiljne ali mi je drago da jesmo..jer smo stvarno razgovarale o svacemu: deckima,roditeljima,oholim osobama (neke poznamo),blogovima,prijateljstvu,stilovima oblacenja...ma svacemu...ali znate stavrano mi je trebalo da se malo tako ispricamo..i cak dok smo pricale billo je tu i suza i smijeha..jer smo pricale bas onako ..da kazem sa srcem i bas ono iskreno...kasnije kao da mi je pao kamen sa srca jer sam se nakon tog razgovora osjecala bas onako lakse...kao da sam lakse disala..i uglavnom obecale smo si da cemo si zauvijek ostati ovako dobre...i da..obecale smo si da cemo kad odemo u srednju promjeniti stil odijavanja..tj. da ce svaka pocet nosit ono sto voli..jer zapravo niti jedna od nas se ne oblaci bas onako kako bi htijela..very bi naprimjer neki svoj ludi i otkaceni stil i takav stil joj dobro stoji,nana se osjeca ugodno u trapericama, tenisicama i sasvim obicnoj majici, dok ja volim ono sto nosim ( a to je sasvim obicno) samo sto bi voljela nosit i minice jer kazu da mi to lijepo stoji ( jer imam duge noge) a to se i ne usudim obuc bas nikad....rijetko kad..jedino po ljeti...koji put...pa mi je very zapovijedila da moram pocet nosit ono sto volim..ali i ima pravo..jer meni nije toliko stalo do drugih misljenja ali jednostavno mi je malo neugodno to obuc..mozda jesam glupaa...ali..evo very obecajem da cu probati....uglavnom billo mi je stvarno supeeer s njima u gradu i dogovorile smo se da cemo to opet ponovit i da cemo po ljeti obaviti jedan veliki shopping..hihi..jedva cekam...to bi billo to...kissssssssssssss 
