|
...Sidin u ladnoj sobi...sama...u mraku...! Vratila sam se iz šetnje plažom...Sve me podsječalo na *lito* ...ono prekrasno, lipo...najlipše lito do sada...! Suze mi polako idu niz obraz dok mi se u glavi vrte slike mora, sunca, prijatelja...ljetnih ljubavi...! 
Svi me tješe...govore da će lito opet doći...da će bit još lipše... Doći će, doći...ali sigurno neće bit lipše od onoga koje mi se može vratiti samo u sanjarenju...! 
...Svaki put kad iden da ću prićat s materon...ona sve priokrene na učenje, školu, na upise u srednju...! Znan da se brine za mene...i meni je stvarno jaaako stalo upisat dobru srednju...ali ona zna pričat samo o tome...i o ničemu drugome...! Kako me to nervira...! A ja samo razmišljan o...litu! 
Ludo je željeti da se vrate stari dani...Kada dođe novo ljeto, neće biti kao lani...Dok vrijeme ne izliječi stare rane, do našeg susreta brojim teške i spore dane...Vidjet ću...što donosi novi dan...možda novu ljubav...iluziju...san... I dok spusti se noć, duša žalosno misao krije... Bilo je lijepo...ali trajalo nije...!
|
