LOTOS
16.12.2006., subota
Krv
|
Smatralo se da ne postoji bolest koju krv nije mogla izlijeciti ili ublaziti. Pustanjem krvi, iz organizma su isticali stetni sastojcii na taj su se nacin u doba antike navodno mogla lijeciti 386 oboljenja. U srednjem vijeku, za vrijeme lova na vjestice, dzelati su smjeli da tragaju ljudskom krvlju: svjeza je ljudska krv vracala snagu i bila cjenjena od epilepticara, vjerovalo se da smiruje "demone", koji nesretnike muce grceci im misice i slabec im organizam. Krv je simbol sile podmladjivanja, zivota, snage i zrtve u krvi. Prekoracivanje krvi daruje plodnost. U Napulju, pred ocima hiljada vjernika, od 1389.godine tri puta se godisnje u tecnost "pretvarala osusena krv Svetog Januariusa. Nestane li "cuda napuljskog", ocekivale su se goleme nevolje- kao ona iz 1631.godine- erupcija Vezuva! Bila ona eliksir zivota ili simbol smrti-povjest je covjecanstva puna paradoksalnih slika sa temom krv: neki narodi krv slave, negdje je se boje kao vraga, misticna je i profana, cista i necista, stetna i korisna. Osobine krvi su dugo ostale nepoznate, ali su ljudi vrlo rano shvatili: dok krv tece u organizmu- u njemu tece i zivot. Prema islamskom shvatanju, krv je izvor prvobitnog zivota. Prema Kur"anu Allah dz.s. je stvorio covjeka od ugruska krvi. I prvo ubistvo u biblijskoj mitologiji predstavlja krv kao sjediste zivotne snage i duha: kad je Kain ubio brata Abela, rece mu Bog: "Sta si to uradio?!" Glas krvi tvoga brata sa zemlje me zove!" Ucinjena nepravda, prolivena krv zeli osvetu. "Losa krv" se, u svakom slucaju, nalazi vec kod Hipokrata (460-oko 377.pr.n.e.) i javlja se uvijek onda kad u "nekom prevlada srdzba": grcki lijecnik je smatrao da covjek odrzava zivot putem krvi, pljuvacke, te zute i crne zuci. Prema tome koje tekucine covjek ima najvise, razlikuju se cetiri tipa ljudi; Sanguineus, Phlegematikus, Cholerikus i Melancholikus. Vise misticni nego medicinski su bili eksperimenti alkemicara u 16. i 17. stoljecu. Oni su pokusali pomocu vatre i destilacije da otkriju sve tajne krvi. Licni lijecnik Ludwiga XIV izvjestava o dvojici suvremenika koji su desitilovali covjeciju krv "jer su je smatrali pravom materijom filozofske osnove mudraca" Pri gubitku krvi, gubi se snaga, duh i na kraju zivot. To vjerovanje je doprinjelo uvjerenje da se uzimanjem krvi jaca organizam- i fizicki i duhovno. Cak s vjerovalo da se time cini usluga mrtvima: u grckoj mitologiji je uobicajeno vjerovanje da se u zagrobnom zivotu sjenke mogu probuditi pomocu krvi! U drugim sagama se spominju demoni zedni krvi. Grof Drakula je samo najpoznatiji. Prinesena krv jaca umrlog na putu u onaj svijet. U starom Rimu se pila krv umiruceg borca, jer se zivotni sok ratnika cjenio kao magicni izvor snage; Oni su je smatrali najdjelotvornijim sredstvom:krv, jos vruca, jos ziva, sa otvorene rane, napisao je jedan kronicar. Kupanje u krvi je navodno lijecilo lepru i sljepocu a donosilo je i mladenacku krepkost i dugovjecnost. "Kao izvor zivota koji unistava svaku bolest, tako krv zivotu daje novu snagu... Posebno dragocjenom i iscjeljiteljskom smatrala se krv djeteta i mlade djevice", zapisala su braca Jakob i Wilhelm Grimm. A rimski historicar Plinius navodi: kad bi neki egipatski faraon bio zarazen od gube, to bi za njegov narod bilo kobno, jer bi se ljekovita faraonska kupatila punila njihovom krvlju. Pustanje krvi, vjerovalo se, ozdravljuje bolesni i umorni organizam. U kalendaru iz 1784. godine stoji: "U mjesecima vuka-oktobru i novembru- trebate presjeci glavnu venu i leci svojoj zeni na grudi, sto stiti od zime i pojacava volju!" "Ni tajna magijska ucenja i crnomagijski obredi nisu se mogli zamisliti bez ljudske krvi, voodoo magija se "hrani" zivotinjskom, obicno jerecom ili pijetlovom krvlju, a mnogi eliksiri podmladjivanja i zivota iz babilonskog vremena bili su bazirani, izmedju ostalog, i na krvi tek rodjenih beba. U starom testamentu krvi je data katarticka funkcija; "Zivot tjela je u krvi i ja sam vam je dao na oltaru tako da bi vase duse time pomirene bile!" "Za krscane, krv predstavlja zajednistvo izmedju Boga i ljudi: u euharistiji-pricesti kruh i vino se pretvaraju i Isusovo tijelo i krv i njihovim jedenjem se ujedinjuje vjernik s Bogom. Cesto su krvne rane objasnjavane antisemitski: zidovi su navodno nabadali na igle natopljena peciva-Isusovo tijelo- kako bi mucili njegovo tijelo. Posljedice su bile pogromi. Najgrozniji su dolazili od Franaka: 1298. je neki vitez po imenu Rintfleisch pozvao na krvavu osvetu. Najmanje 130 gradova i sela bili su sravnjeni. Krv je tekla potocima a pet do deset hiljada Jevreja je izgubilo zivot. Tek sredinom 19. stoljeca pronadjen je pravi uzrok navodnih krvavi rana- Bacterium prodigiosum. One stvaraju crvene kolonije, koje izgledaju kao kapi krvi. Po starim vjerovanjima mjesanjem krvi moglo se postizati bratstvo. Partneri su zarezivali ruke i pili krv pomjesanu sa vodom ili vinom. Braca po krvi zaklinjali su se na "vjernost do krvi", a jedan za drugog preuzimali bi i krvne osvete. Kao ljubavnu caroliju ljubavnici bi jedno drugom pomijesali nekoliko kapi krvi-zene su uzimale i menstrualnu krv-u pice, vjerujuci da na taj nacin mogu osigurati vjernost svojih partnera. Volovska krv pomjesana s medom i vinom, bila je napitak starih Germana. Jarceva krv navodno je ljecila impotenciju, a kupanje u konjskoj krvi lijecilo je gube. Cak se i vrapcija krv smatrala lijekom. Navodno je lijecila cireve na roznici. Krv sismisa koristila se za vracanje, a krv javno pogubljenih donosila je srceu u igri. Onaj tko je zelio da osvjezi krv nosio bi na vratu talisman od karneola. Ako se sanja krv, to navodno znaci pozar ili skoru smrt nekog krvnog rodjaka. Uh jesam oduzila post! MOLIM VAS SVE BEZ EKSPERIMENATA! |
