LOTOS
27.05.2006., subota
Ivo Andric (1892-1975)
|
Mnogi imaju neki nesvrsen racun sa zivotom, ali pri tom zivot je uvijek njihov duznik. Sto ne boli-to nije zivot; sto ne prolazi-to nije sreca. Rana koja se krije, sporo i tesko zacjeljuje. Cudno je, kako je malo potrebno da budemo sretni, i jos cudnije kako cesto bas nam to nedostaje. Brak je u izvjesnim slucajevima strahovita zabluda sa jedne strane, a strahovita prevara sa druge strane. Ako hoces da znas kakva je drzava i njena uprava, i kakva im je buducnost, gledaj samo da saznas koliko u toj zemlji ima cestitih i nevini ljudi po zatvorima, a koliko zlikovaca i prestupnika na slobodi. To ce ti najbolje kazati. Ko dobro cini, od njega svako jos dobra vise ocekuje. Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataska kazna. Nije najgore sto sve prolazi, nego sto mi ne mozemo da se pomirimo tom prostom i neizbjeznom cinjenicom. Stradanje i grijeh se upotpunjuju kao kalup i njegov odljevak. Dok god ima mraka, bit ce i svanuca. Najteze je covjeku kad sam nad sobom osjeti samilost. Od straha su ljudi zli i surovi i podli, od straha su darezljivi, cak i dobri. Zena stoji kao kapija na izlasku kao i na ulazu ovog svijeta. Zivot nam vraca samo ono sto mi drugima dajemo. |
