26.02.2008., utorak

Moj prekrasan život

kao i svima meni u životu (ne)cvjetaju mi ruže ništa mi ne uspijeva a kada mi uspije brzo propadne znam da ništa nije vječno ali uvijek se zapitam zašto ja tako sigurno i vi koji ovo čitate da ne bi bilo da mislim da sam ja jedini sa problemima evo kaj da napišem puno sam puta izigran povrijeđen i puno se nesreća dogodilo meni i mojim prijateljima koje su mi prodrmale život i poželio sam odustati i okončati sve da nestanem jednostavno ali onda se sjetim svih svojih prijatelja i odlučim nastaviti ali sada sam dobio razlog više da nastavim jer ne želim da ona tuguje meni je želja da prije smrti da me svi zaborave tako da ne plaču i budu tužni jer mrzim suze na očima cura to nemogu podnjeti neznam zašto ali takav sam.i da ja ne volim iskazivati moju tugu jer ne želim da ljudi oko mene budu u kurcu i žale me radije to zadržim za sebe i onda kada me svi oni napuste ja se slomim pa plačem.Ali sada je to sve prestalo je si ti uz mene i kada te vidim moj život dobije boje i nije više siv i tužan i želim da u boji ostane zauvijek jer ne želim opet biti ko da se crni oblak nadvio nadmnom i odvaja me od svijeta.bok ljudi i čujemo se


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design made by v4MP1r3, hosted by croBLOGeri.com