srijeda, 29.07.2009.

I hate you.

:

okej...ja obožavam Leonu i znam da ovo nije u redu,ali kada je pjesma odlična,neki haker je sa kompa od Leoninog producenta ukrao pjesmu sa njenog tek nadolazećeg albuma...odlična pjesma kao i uvijek!!




Jučer sam sa mamom išla u kino i nagovorila je da pogledamo novog Harrya Pottera!Film je odličan,a najviše mi se sviđa to što se u filmu pojavljuju najbolji likovi,barem meni.Lupin i Tonks!!Weee...to me baš razveselilo...no više mi se sviđala Tonksina frizura iz reda feniksa,ali manje bitno!!Hahaha!!Film je stvarno odličan,kao i knjiga...ne mogu dočekati Darove smrti...ah,ah,ah...kad bi barem postojalo mjesto poput Hogwartsa.Kad bi barem postojali prijatelji poput Hermione i Rona...da to bi bilo divno!

Ovim putem obraćam se svojoj takozvanoj prijateljici kojoj sam prije nekoliko tjedana sve ovo istresla u lice,no primilo me i jednostavno bit će lakše kada to napišem!Ne,Ana,nisam bila sretna kada si mi lagala da odlaziš u Rovinj i onda otišla sa drugim curama u kino,i ne stvarno nisam bila sretna kada si mi iza leđa govorila o opsjednutosti sa Leonom Lewis,i ne stvarno nisam bila sretna kada si mi iza leđa radila svakakve grimase,tračala me i ismijavala me,a nakon toga mi govorila da sam ti draga.Nije bio dobar osjećaj kada si mi se smijala zbog dvojke iz testa i kada si planula zbog toga što si dobila istu ocjenu kao ja."Kako ja mogu dobiti dva??!!Iz fizike??!!Pa Veronika je dobila dva!!!"da,Ana,koje li nepravde!Pitala si me zkj idem u Samobor u školu,što dalje od tebe to bolje.Nije dosta što su mi svi drugi okrenuli leđa sad još i ti.I sve sam ti oprostila svaki put,a svaki put sam ja bila kriva.Premotaj malo,nisam ja lagala pa otišla u kino s drugim curama,ja tebi nisam radila grimase i tračala te.Nisam se smijala tvojoj dvojci nego sam bila sretna kada si dobila pet i ne uopće nije bio lijep osjećaj kada me nisi ni pozdravila na podjeli.Lijepo znati da nikada nisi bila tu.

Odlučila sam,reći ću mu sve.Od kada ga volim i koliko ga volim.Pitat ću ga što misli o meni i tražiti da sve raščistimo.Do tada pozdravi i puse od Nessie.

četvrtak, 16.07.2009.

I love you enough to let you go.

Da.Sigurna sam da sam mu sve trebala reći,no nije to baš lako.Nisam osoba koja može sve svoje osjećaje odjednom ispaliti iz sebe.Ja ne nosim svoje srce na rukavu i ne dopuštam svakome da sa njim radi što želi.No vjerojatno je u trenu kada sam ga pogledala bilo upravo tamo,na rukavu.Mislim da bih mu prije 7.9. trebala priznati...tada svatko odlazi na svoju stranu.
.Ali baš kao što kaže Tina Vukov...možda jednom,ne još,ne danas!!!I voljela bih biti sigurna da i on osjeća isto,tada bi sve bilo puno lakše.Evo danas je otišao i kada se vraća?Vraća se početkom 9.mjeseca...ja ne mogu...jednostavno ne mogu.Obožavam kako izgovara moje ime,obožavam kako se smije,obožavam kada se zbog nas,svojeg društva,posvađa sa tatom.Obožavam kada me gleda,imam osjećaj da ipak nešto osjeća.Obožavam sve...obožavam njega.Baš takvog nesavršenog,on je moj nesavršeni on.I možda Marti ima pravo,možda me on stvarno ne zaslužuje,no srce kaže da zaslužuje,jer srce ga voli.No mislim da srce bira najbolje...

U svim ljubićima ljubav uvijek pobjeđuje zlo.No nije uvijek tako...stvarno sam se zapitala.Je li u redu da moje srce trpi već 3 godine...još uvijek čeka.Vjerojatno je strpljivo,no moj mozak nije!!Osjećam se jadno kada čitam te neke knjige i ponekad mi to ulije nadu:Jeej!!Sve će biti dobro!!...umjesto da me oraspoloži to me još više deprimira!!Što ako ću kao Rosie svoju ljubav čekati više od 30 godina...mislim da ne bih toliko izdržala.No,tek sam na početku,zar ne?!

Leona je tog dana znala da će se dogoditi nešto veliko.U Bluetownu je ostavila sve što je ikada voljela,sve u čemu je uživala.Ostavila je Loua,za kojeg je bila sigurna da je njena srodna duša,ostavila je Cassie i Zaca,svoje jedine prijatelje.Sada sjedi u LA-u na parketu plesnog centra.Upravo je završio sat,sada je shvaćala koliko je posao naporan.Imala je tek 17,a već je bila mentorica.I odjednom je ugledala svijetlo,svijetlo po imenu Kevin.Približio joj se i pomogao joj da ustane.Ruke su joj se znojile,osjetila je leptiriće u trbuhu,naježila se od njegovog doira.Je li moguće,je li se ona to upravo zaljubila?Da,bila je sigurna...I evo sada pet godina kasnije sjedi na prozorskoj dasci,gleda u svijetla LA-a sa rukom na trbuhu.Na trbuhu u kojem raste njeno dijete.Njeno i Kevinovo...Da,sada je bila sigurna.To je ljubav,ona ga voli.

ponedjeljak, 06.07.2009.

teška srca priznajem da još te volim.

Freckles puno mi znači što si me zamolila da otvorim blog:))

Preko glave je navukao plavu majcu i ponovno mu je nosnice ispunio njen miris.Stegnulo ga je u grlu i tiho je opsovao i izašao iz sobe.Bum!Ponovno ona!Pitao se zašto je mama pored njene slike stavila svijeću,nikada je nije voljela.Zvonio je telefon,ponovno ona...zašto sve podsjeća na nju?!Kao da svijet ne želi dalje bez njenog osmijeha,bez njenih suza,bez njenog pjevnog glasića.Ponovno mu je misli ispunila njena crna kosa i usne na kojima je bio taj kričavi crveni ruž kojeg je obožavao.Iako su mu poslije ljubljenja sa njom ostajale mrlje na licu,no nije ga bilo briga.Sada bi dao sve za samo još jednu mrlju...slabašno se nasmješio i rukom prošao po licu,začudio se koliko mu je brada narasla.Nije doručkovao,izašao je iz kuće i krenuo niz ulicu.Nije nikoga pozdravljao,no nitko ni njega.Odjednom mu je uši ispunio vrisak.Okrenuo se oko sebe,no nije vidio nikoga.Bio je to njen zadnji vrisak,vrisak koji ju je odnio dalje od njega.Vrisak koji je nikada nije vratio.Još uvijek mu je parao uši i razdirao srce.I tek je tada shvatio da te nedjelje nije umrla samo njegova Devonne,umrli su oboje.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.