ponedjeljak, 13.04.2009.

xXthis is what happens when two worlds collideXx

Voljela bih reći da je on uvijek bio tu,voljela bih reći da je znao za moje petice iz povijesti.Htjela bih reći da znam da je on znao koliko mi je značio.No nije,nije znao ništa.Možda sam bila glupa što mu nisam sve priznala.Nikada nisam toliko mrzila svoju sramežljivost i mirnoću.Čak ni dobrotu,da sam bila imalo slična njemu možda bismo imali ono više,ono ljepše,bolje.No imati ga za prijatelja možda je i bolje!Nismo se svađali,postojala je samo teta zabava i mi.Danas smo nakon dugo vremena,zajedno i sami otišli na misu.Nije bilo mog brata ili njegovih prijatelja.Smijali smo se svećenikovom smješnom glasu i maloj djeci koja su vrištala i plakala jer trenutno nisu htjela biti ovdje.Sjetila sam se onog osjećaja od prije nekoliko godina.Ponovno sam ga gledala zaljubljeno i sretno.Na trenutak sam zaboravila na sve što me čeka kada se vratim kući.Razgovarali smo o krizmi koja se bližila i smišljali šale na tuđi račun.Trebala bih prestati misliti samo o njemu,uništit će me.Kada tako djeluje na mene,ostavljam dojam zaljubljenog djeteta,a nisam ni sretna ni zadovoljna.No uz njega se osjećam sretno,zaljubljeno,djetinjasto,zadovoljno i punom sebe.Mislim da mu nikada neću reći koliko ga volim,možda jednom...no ne još...

Ljeto je.Vrućine.Večer.Borova šuma pored mora odiše tišinom i mirom.Arwen je obožavala provoditi sate u njoj.Tu joj se njena budućnost činila svjetlijom i čarobnijom.Tu su njeni snovi bili posuti srebrnom mjesečinom i sjajem mora.Tu se pojavljivao njen savršeni ON.Nije bio poput Edwarda Cullena,ne nije imao oči boje topaza i njegova koža nije svjetlucala na suncu.Ne nije bio ni poput Jhonnya Deppa,nije imao razbarušenu kosu i lijepu kožu.Nije bio poput Erica Bane,nije bio nježan i snažan u isto vrijeme.Bio je to ON,njen NEsavršeni ON.Voljela ga je takvog ne savršenog,simpatičnog,pomalo blesavog i neustrašivog.Baš kao što ja volim njega...takva ljubav uvijek ostaje negdje u nama.Arwen i ja to znamo...

subota, 04.04.2009.

I'll be right beside you,dear...

nitko nije znao kako se tog dana osjećala malena Renesmee.nije bilo briga,škole,kemije...tata je sjedio u brajdi i smijao se nespretnim koracima svoje kćeri.Rensmee je trčkarala dvorištem i lovila se za niske trešnjine grane s kojih su padali bijeli cvjetići.na nožicama je imala crvene balerinke,a na njoj se vijorila roza haljinica.glupe,neudobne hulahopke stiskale su je oko trbuha.OH!!malena je pala,uprljala je rozu haljinicu i poderala glupe hulahopke.tata je potrčao i primio je u svoje sigurne ruke."tu me buba!!"pokazala je Renesmee na svoje koljeno.tata je poljubio koljeno i bol je nestala.prošle su godine...Renesmee više nije mala.trešnjine grane sada mirno stoje u dvorištu,tata ne sjedi u brajdi,a Renesmee uopće nije kod kuće.proljeće više nije što je nekada bilo.zumbuli se ljubičaste u vrtu,narcise žute,a šafrani uljepšavaju svaki korak na dvorištu.evo je!!Renesmee se vraća kući iz škole.bio je to naporan dan.O,nee!!Renesmee se spotaknula.poderala je svoje omiljene,iznošene traperice i uprljala svoju crnu majcu.ovog puta tata nije potrčao,nije primio Renesmee u svoje sigurne ruke i poljubio koljeno.ustala je i otključala vrata.sama je dezinficirala ranu i stavila flaster.odšepala je do sobe i pustila glazbu.Renesmee je sama...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.