subota, 24.03.2007.
Evo me, i opet razmišljam pomalo patetično
Da.. opet sam napravila bezobraznu pauzu u pisanju..ali kad nemam inspiracije nekako mi se ne da..
Par puta me u međuvremenu šusnula inspiracija, međutim, nisam bila blizu kompa pa, kad sam sjela za tipkovnicu, već me prošla.
Jednu večer sam razgovarala s mamom, jako dugo. Sve je počelo već uobičajenim prepiranjem, al svelo se na zanimljivu diskusiju o životu, karakterima, prijateljstvu, istini i tako... Ja u njoj stvarno ponekad imam divnu prijateljicu. I nikada to ne poričem, međutim, njezinu autoritativni i tvrdoglav karakter, u kombinaciji s mojom inatljivošću i nezrelošću u našem međusobnom odnosu nerijetko rezultira rafalom riječi i demonstrativnim lupanjem vratima.
I tako sam ja bila upozorena da se u odnosu sa nekim svojim novim prijateljima ne bih zanijela kao što se obično zanesem. I nakon toga mi je majka servirala savjete tipa: ..zašto si ti većini slučajeva uvijek dostupna svojim prijateljima, a dobro znaš da oni tebi niti upola toliko nisu.., zatim, zašto ti ne iniciraš neku akciju kad se baš tebi nešto da, a ne da samo prihvaćaš pozive i dobivaš odjebe ukoliko svake prijestupne nešto predložiš bla bla bla...
Prodiskutirala sam ja te teme s mamom tu večer, ali to nije bio niti približno kraj mome razmišljanju o toj temi...
Moj prvi suvisliji zaključak o toj temi bio je da NISAM ROĐENI VOĐA, niti to želim biti.
I vjerujem da se dosta ljudi nalazi u istoj poziciji. Mnogi, doduše, žele okrenuti vodu na svoj mlin, i ja to često radim, ali ja nekako uživam biti vođena, razmišljati o opcijama koje mi se nude, i biti JEDNOM GODIŠNJE domaćin tuluma, a na svim ostalima gošća koja se dobro zabavlja.
Iako bi se iz toga dalo zaključiti da sam pasivna osoba, daaaleko od toga. Vrlo sam aktivna osoba, želim sve napraviti, biti u toku sa svim smislenim i besmislenim novostima i novitetima, želim rješavati nesuglasice, i ne volim nedorečene odnose i situacije.
Ali, ja vjerojatno NIKADA ne ću biti predvodnica neke revolucionarne organizacije, i nisam sposobna promijeniti svijet koliko god ja to željela. Možda svaki dan razmišljam kako volim dobrotu i iskrenost, i kako bih svim voljela usaditi osjećaj solidarnosti, i možda noću sanjam otakvom svijetu, no ja znam da nemam mogućnosti niti karizme a kamoli SAMOPOUZDANJA i SNAGE promijeniti išta takvo.
I znam da je, gledano sa strane, moja situacija jadna.
Tipa- nemam talenta za igrat igrice nedodirljive zavodnice nekom dečku, niti kojiput zauzete frendice novoj potencijalnoj prijateljici (jer sam čula svakakve teorije da treba znati kada stati, da treba probuditi u ljudima želju za tobom i tvojim društvom i yada yada all kinds of crap...).
U međuljudske odnose ja ne znam niti želim unositi glumu ili falširanje ičega.. U takve odnose ulazim iskrena, prirodna, samo s najboljim namjerama, i na žalost, ne vodim brigu o tome da netko računa možda isključivo svoju računicu.
Pa zato se vjerojatno podsvjesno i vežem za karakterno jake osobe sa izraženom osobnošću, i prepoznatljivim karakteristikama.
I zato sam se vezala za svoju naizgled krhku najfrendicu koja me zna upozoriti u kojim situacijama ipak moram pokazati zube okolini.
I zato volim svoju ponekad malo fašistički(hehe metaforički u svakom slučaju) nastrojenu majku koja nepogrešivim detektivskim instinktom i oštroumnošću nevjerojatno nanjuši situaciju kad bi mi netko mogao naštetiti...
Da, iz ovoga bi se moglo i zaključiti i to da sam osoba ovisna o te dvije osobe. OK. Ovisna sam ja o njihovoj ljubavi , i o njima. Ali to je valjda isto snaga kojom se nadopunjujemo. Valjda i one crpe nešto iz mene..
Nadam se..
Ali ja i dalje ostajem svoja u tome da ne mogu glumiti i igrati igrice..
Ma sam da ja glumatam tu nešto nekom prejebozovnom tipu , kao, ne mogu sutra, niti prekosutra i da gizem nokte tri dana ?!? Maco moja, nisu to moje furke..
A opet, možda sam ja toliko prefrigana da uopće ne kužim kad glumatam, a kad sam stopostotna ja.
Eh, u tom slučaju sam ROĐENA ZAVODNICA .
Buahahahahahahaaaa.
Ajde da i ja ponovni neuredni i nesitematizirani tekst završim optimistično i sa smiješkom na licu :)
Samo da potraje...
- 21:48 -
Komentari (14) - Isprintaj - #
