Heilsurnar!
What you do today, my friend,
Is how you shall be known.
And by infrence, all of US
By your actions, shown!
Dakle za početak osvrt na današnji način funkcioniranja svijeta kojeg (ni)smo dio. Mehanizacija dovedena sa «zapada» i svakodnevno kukanje nad njime bio je izvor mojih jada ali više nije. Reći ću i zašto. Naime, postoji uvijek dio koji osobi/jedinki/individui/čovjeku/? ne odgovara i on se nesvjesno(neki i čak i svjesno) prepušta rukama upravo «toga» čemu/komu je cilj da dobije moć nad svime, pa tako i tome/u koji se svjesno ili nesvjesno prepušta njegovoj želji za prevlasti. Već dosta vremena razmišljam o tome gdje je granica između svijeta kojeg moraš (ili jesi) biti dio ali shvatila sam jednu stvar, a to je da granica niti ne postoji. Zapravo je sve na nama. Pa i takve stvari koje ne možemo mijenjati, s obzirom na to da moramo negdje živjeti. Svijet je uništen i «otrovan» koliko jest i stoga treba imati na umu jednu stvar. Znati se sa dovoljnim razborom odnositi prema njemu ili nositi sa njime. Naravno da to nije lako. Prepuštajući se niskim zadovoljenjima(nazovimo to tako) priznajete da netko ima veću moć od Vas i da ste dio stada, dok odupirući se revolucijama, štrajkovima, etc. pokazujete svoju slabost i oni imaju što sažalijevati te osjećaju da su u stanju izazvati inferiornost kod ljudi te time dobiti divljenje(ukoliko je utjeha prisutna), položaj u društvu kao tzv. Spasitelj, bolnica, rehabilitacija za kog drugog nego nemoćne, a to ste u ovom slučaju Vi. Sad je na Vama odabir između dvije krajnosti. To je i ona stalno nametnuta: «Ubij ili ćeš umrijeti!», «Gazi ili ćeš biti gažen!» dok zapravo ni ne shvaćamo da može postojati i treći odabir a to je „naš“ odabir, odnosno put. Kojeg stvaramo kormilarenjem kroz život i međusobnom borbom.
Problem je u tome da mi ljudi zapravo volimo ići linijom manjeg otpora i bez razmišljanja se prepustiti rukama nekog drugog. Ja sam se osjećala užasno jer nisam takva a predala sam se. Nesvjesno. Međutim, definitivno znam da Bogovi postoje od 3.1. ove godine. Kako sam to spoznala neću otkriti, još uvijek to držim za sebe i naravno NjihJ osvrt mogu iznijeti: svjesna sam činjenice da ljudi koji nisu osjetili tako nešto će smatrati da sam ja bila ta koja ih je ili nije htjela vidjeti, drugi će pak reći da sam ih sama stvorila jer je razum sve i ništa. Kako bilo da bilo znam što sam osjetila i takav osjećaj se ne osjeti svaki dan, stoga znam raditi i razlike, a analitičar kakav jesam teško da mi bilošta promakne.
Ona najvažnija stvar u svemu leži u otkrivanju i otvaranju sebe ka svijetu, NE obrnuto, a to se može tako da se dobi uvid u sve što ga čini i takovim putem doći do sebe, odnosno shvatiti gdje su sličnosti a gdje razlike. Mijenjati se u pozitivnome, raditi na sebi(osobito znanju i vidokrugu), jer će u protivnome svijet biti taj koji će čovjeka pregaziti, počet će se svjesno uništavati, jer do svjesnosti dođe,pitanje je kako će se čovjek u takvoj situaciji prema njoj postaviti. Ne pišem ovo tek toliko. Bila sam i sama na krivome putu. Mogu reći da još nisam potpuno na pravome i neću se priklanjati nečemu za što moj um ne smatra da može reći da je siguran, koliko god nesiguran bio,jer uvijek je. Dakle ono što želim je dati drugima uvid u sebe, preko pisanja, a i sebi objasniti neke stvari. Nisam tu da pametujem, već da propitujem. Smatram da je promjena nužna i mora biti kontinuirana. Treba biti okrenuta istini i saznanju, nikad osjećati kraj nečega. Jer svaki je kraj novi početak. Kao i obrnuto. Svijet uvijek ima dvije strane kao i njegovi dijelovi, ali ta dva dijela nisu krajnja, već i jedan i drugi teže tome. Ovo je nastavak na onaj moj post istkan mržnjom, koja je isto bila tu zbog nečega,. Ja sam bila ta koja sam je izabrala i prihvatila, ali tu treba biti jasno jedno, a to je da nije došla tek tolko, već nakon prejake ljubavi. Sad se vraćam ljubavi prema svijetu, a samim time i sebi. Mislim da je krajnje vrijeme da se naučim cijeniti. Naravno, ne i previše jer to dovodi do apsurda početne odluke, a ona pak je vratiti sebe ljudima i njih sebi. Ono što ne smijem ponoviti je olako davanje sebe drugima, jer time nestaje dostojanstvo kojeg su mi vratili Bogovi. Možda zvučim ko fanatik sa ispranim mozgom ali nije tako s obzirom na način odnosa, i samu koncepciju stvari.
Nadalje ću pisati o svome viđenju pojedinih Bogova, jer im to želim pokloniti, isto tako dati uvid u njih ljudima koji nisu krenuli, ili pak sebe ne vide na tom putu:
Skadi je moj prvi odabir jer je uz mene već kojih mjesec dana.
Dakle, bila je kćer diva Thjazija kojeg su Bogovi ubili. Ona je bila ogorčena na njih i htjela je smrt oca osvetiti u Aesiru(domu Bogova). Kako oni nisu htjeli da dođe do sukoba ponudili su joj muža s naznakom da ga može odabrati po stopalima. Osim toga od očevih očiju su trebali učiniti zvijezde te je nasmijati. Za nasmijavanje se naravno pobrinuo Loki. Zavezao je uže za svoje „spolne alatke“ i bradu koze i tako su se međusobno povlačili do trenutka kad Loki nije pao Skadi pod noge na što se ona urnebesno nasmijala. Što se tiče muža, Skadi je odabrala Njorda, iako se potajno nadala Baldru. To je kasnije pokazano promašajem jer se brak raspao. Kao osnovni uzrok tome uzima se nemogućnost dogovora gdje će drugovi živjeti. Naime, Skadi je cijeli svoj dotadašnji život provela u planinama gdje je bila njena odaja Thrymheim, dok je Njord živio uz more i pjev labudova. Ona je uživala zavijanje vukova. Dogovor je bio devet dana provesti na moru u Noatunu, pa onda u planinama. Nijednome od supružnika nije se svidjelo biti daleko od naviknute rutine stoga su odlučili ostati razdvojeni. Skadi je znana kao božica lova zbog lova na zvijeri lukom i strijelom.
Nakon uvida u priču iznijeti ću razloge svog preferiranja same Skadi. Bila je Božica koja je znala (u)stati uz(za) svoje najbliže,tj. one kojima je bila dio života i koji su bili dio njenog života. Bila je spremna suprotstaviti se sama cijelome Aesiru,kojeg je i najmanji dio daleko moćniji od biločeg, tu je izrazito stavljen apel na njenu snagu, odlučnost, karakternost, vjernost, lojalnost, što mogu povezati sa sobom iz razloga kakve to ideale stvara samim iskorakom na moju svijest. Spremnost na kompromise pokazuje Skadi davanjem prilike Njordu iako je željela Baldra. Nadalje, samopoštovanje koje pokazuje stihovima koje govori Njordu nakon devet dana provedenih u Noatunu. Na taj posljednji dio mogu nadovezati i zauzetost i za sebe na jedan profinjeni način. Lov na zvijeri pokazuju njenu snagu i izdržljivost, isto kao što i moje divljenje i zazivanje upravo njenog imena kad mi one fale.
Za sam kraj ovog iscrpnog posta htjela bih napomenuti da nisam usavršila svoju misao na napisanome samo iznijela trenutno stanje koje je dio moje svijesti, dok bar 90 posto toga nisam još uvijek svijesna. Uživajte.
"Stvaranje i uništenje su neprekinut proces.Konačna kreacija se nije odigrala u udaljenom početku pa nema niti naglog kraja.Kreacija i uništenje su kontinuirani ciklus koji zadržava vrijeme i mjesto.
Vječnost tvori spiralu.Sve je sačuvano,ali nikad ponovljeno.Svaki ciklus je nov i jedinstven."
