lost in my own sick mind...
"True tales have no beginning or end. They do not exist only when men say 'Exist!' but instead are always there...reverberating through time in a dance, a weaving if you will. Only humans try to contain it with beginnings and ends. To put boundaries on everything simply because our own lives are bounded by birth and death. And thus we seek to lessen the power of that which is immortal. True tales have a power of their own though."
Ni sama pomisao na vise pokazivatelja vec odprije zapocete potraznje za svijetlim tockama pojednih zimskih oblaka…samo su netaknuti prizor jos jedne setnje u osamljenoj stanici svih tih putovanja kroz/ u zivotu…mozda sam samo neprolazni stvor, ali jos uviek sam tu i postojim i znam da djelujem iritativno na vasa cula, ali da mie stalo, mozda za neke je dok za neke nie ni najmanje…katkad mi dode da u tom ludom prkosenju stvarnom svietu prema kojem cu uviek osjecati prezir uzmem u ruke mac ili noz i izbodem ih sve po redu koji ide krivudavom linijom moje nemoci…i onda stanem i razmislim i opet sam na pocetku,na nemoci da utjecem na neke stavri na koje bih htjela, samo sam prizor u snu zaboravljeni u vasim zivotima…ali ne dira me to sto povlaci ta metafora u biti vec kakve su posljedice nje kao takve…a toe nemogucnost sagledavanja mojih tako tihih zamisli o promjeni nekih gledista prema svijetu i ljudima…ima jedan decko koji je tako prokleto uporan s time kolko smo mi ljudi ograniceni u svojoj biti pa jebo ti bog mater ako si ti ograniceni ja nisam….tvrdi kao da se mi na odredenoj tocki moramo znati zaustaviti a ne zeljeti stalno nemoguce, zadovoljavanje sitnicama, nabijem vam ja to uz duzno postovanje u jednu stvar imenom supak…pa uzivajte u zadovoljavanju vasih sitnih cursed anusa mogu ja i s prednje strane prokleti bili pojedinci…svjesna sam da i mene tak neki ljudi mrze, ja te s ispraznim mozdanim tvorevinama ne mrzim, niti prezirem iako ima i 3elemenata tih rijeci u svemu tome ali ja samo ne mogu razumjeti takvo nisko misljenje…ne kazem da ja imam visoko i ne znam kakvo misljenje ali pokusavam razmisljati u skladu s time da napredujem jer znam kako je to odustati od svega pomiriti se s time da nema vise da napretka za tebe laura nece biti i da se moras polako unistavati kako bi im pruzila to zadovoljstvo pokapanja mog smrcvarenog lesa…e pa liepo se gonite sad idem linijom suprotstavljanja jer sam iskopala tai borbeni dio sebe i ne treba mi puno da me neka sitnica razjebe tak da bih najrade grrrrr sve unistila, bacila bombu na mjesec koja bi isparavala otrovni plin koji se nekontrolirano siri i zahvatio bi sve kutke beskonacnog (tako je nama netko rekao jer nie pronaden kraj ja mislim da postoji) svemira….
O kako li vas je milo samo slusati dok vas ispiru kapljice lazi i laznih zanosa vaseg svieta…
Nastupite prokletnici na pozornici jos milijun puta ali nema te maske koja vas moze sakriti…
Bojim se sama sebe…
Bojim se ljudi…
Strah je postao dio mog smusenog razuma kojeg nisam u stanju jos uviek definirati i nagriza me u zelucu mogla bih ponovno zagrliti prijateljicu, ali u ovim sferama vremenskim nisam vise onai patetic luzer now i must defend my own opinion my own country my own people because of the feelings which lie on my blank head and heart and telling me to go on to find the way…i´m the one who can´t see the clean way, i´m the one who just stare in so big circles…
...someday you´ll know how much i love you...
~dancing alone in my fright~
SONATA ARCTICA-Fullmoon
SONATA ARCTICA-Ain`t Your Fairytale
SONATA ARCTICA-The Boy Who Wanted To Be A Real Puppet
maybe that´s another dream...
Shadows of evening on a traveller's way
Destiny tells where the strange path will lead you
Alone I've been walking this path every day
Under the stars and the white silver moon
I hear a song and I'm closing my eyes
While it's sound is carresing my poor and sad mind
Will you tonight give your promise to me
For one day the silence will sleep in your dreams
I've been waiting for so long time
To see the light of golden bright sun
I feel no sorrow in the heart of mine
For the tears of life are now gone
Winds are whispering in the sacred forest
Dancing and singing with the red autumn leaves
These memories I could never forget
With rising sun I shall be here with thee
