Samo oprostite…
Što nikad nisam bila dovoljno dobra za nikog…
Što će se uvijek svi rađe odlučiti za bilokog osim mene…
Što sad gutam tablete kako bi me glava prestala boljeti od utiskivanja boli u sebe…
Što sam se prestala uništavati…
Što više nisam ono depresivno stvorenje i što vjerujem da me sunce negdje čeka i da ću bar jednu bitku dobiti…jednu već jesam…
Što sam uvijek tu kad nekome treba a kad meni treba onda mi jezik iskrvari…
Što još uvijek vjerujem da ću jednog dana biti osoba koju neće toliko izjedati sitnice…
Što sad plačem na
My days are numbered: soon I have to leave
The Horns have stretched my living thread
The notion of my demise won't leave me be
Why cannot death just set me free!
I've lived a life or prosperity
But I'm not as young as I used to be
Down the road waits misery
Why cannot death just set me free!
Countless armies have I attacked
Not once have I backed down
And though I've spilled a lot of blood
I never once received a mortal wound
I've raided shores in many lands
I cannot count the men I've killed
So many friends died with sword in hand
But the warrior's death was never granted me
I dress myself in battle clothes
Alone I make the final ride
My sight is blurred, by whipping snow
I seek to end my life
I want to walk across the Rainbow Bridge
And see my fathers in the golden hall
They beckon me to join their feast
In my dreams I hear their call
Tu pjesmu…
Što se nikad nisam znala nekome gurati u dupe, nego uvijek stajala sa strane i čekala…
I zato slobodno me zaboravite…slobodno si mislite da sam čudna, nenormalna i glupa…tako me zaboli jedna stvar ja imam bogove koji me nikad neće odbaciti i držati me da ne padnem čak i u ovom stanju dok me tako tlo vuče…
Mrzim ovaj svijet i definitivno sam sigurna da sam u krivom stanju rođena…
Danas kad sve zvijezde utihnu
Ugase svoj tako tihi hod
Beskonačnim prostranstvom
U jedva živom stanju mrtvila
Govorit ću riječi
Koje će te draga Nott
Zvati da me povedeš oko ekvatora
I kasnije vratiš Njordu i njegovim labudovima
Imate pravo Kelti pretvorila sam se u sarkastično i destruktivno biće
Izvukla se tek toliko da bih ponovno pala u blata ovaj put jača bez povratka u destrukciju
I znam da vam to smeta ali ja sam sretna…
Dalje od svakog prokletog licemjera iz ove gomile ulizica…koristoljubaca…
Tako mrzim ovaj svijet…ubiti ne toliko svijet koliko ljude…
I više ne vjerujem definitivno NIKOME!!!
Jer svi točno ko Gefion prijevarama dolazite do prostora za sebe…
Ali nikad se ne bih predala ko Gerda da me netko ucijeni ljepotom da moram raditi protiv sebe nikada…i sad bih htjela biti i ostati Brynhild zauvijek zarobljena u zemlji snova…bez Sigurda… i ako svijet voli takve ljude i ako taj vaš prokleti bog slavi toliko pokvarene onda nastavite tako…meni ne treba ovaj svijet…
Ja tu ne postojim…
I divite se Freyi, Mardell ili Syr koja je «lila» suze za Odom o da, a za ogrlicu, tako jebeno materijalnu stvar je bila spremna prevariti ga sa čak četiri patuljka…i poslije se gonila isto ali ona je sveta jadnica…o da takve će žene uvijek biti hvaljene…samo naprijed iskvarenost, nepoštenje, pretvaranja, licemjerje, dvoličnost…pa da to svi volite svima vam to tako lijepo odgovara i kao takvi uvijek ćete biti prihvaćeni, voljeni i cjenjeni…
E pa dragi gmizavci ja vas prezirem iz dna prašnjave duše svoje…nastavite s hedonizmom i tako niskim ciljevima i mjerilima vrijednosti…ko sam ja da išta znam…ja sam glupača s ispranom glavom, a vi ste svi pametni, dobri, plemeniti…evo klanjaju vam se svi osim mene…
Neka bude besmisleno razumijem govor tišine…
Ja sam samo lutka kojom se svi poigravaju kak im odgovara i odbace kad im više ne treba…za vas možda da, ali za sebe više ne iako bi vi htjeli da budem…
Norne će mi pomoći da se pobrinem za sebe dalje od svega što ima veze s materijom…