TIHI ŠUM
Obzori polupanih misli,
Raskoši nedefiniranih stvarnosti,
Pozicije izvan ograde,
Dodiruju mi kožu
Nemilosrdno.
Od onog što sam htjela
Nije ostalo ništa
Samo šumovi
Koje sam prestala slušati.
Put do utrnuća
Težnja k usavršivanju
Unutarnjih želja
I konačno ostvarivanje.
Beskonačan put
Iscrtao je svoj kraj.
UGAŠENE SVIJEĆE
Svijećama tuđih osjećaja
Koračali su prema vrhu planine
Neustrašivi poklonici stvarnosti
Uz vođu neba.
Prepoznala sam mrtve dane
U skoro ugaslim svijećama
Zatvoreni prozori njihove budućnosti
U rukama neustrašivih poklonika stvarnosti,
Tužno su gledali sve bliži vrh planine.
Planina sebičnih stvorova
Koji moć pripisuju sebi krivim perom
Napokon je osvojena.
Ispod planine prostire se groblje
Izgubljene moći.
Ut(jecaj) droge je nestao
Tužni obrisi
Na prozorskim staklima sobe,
Koja krije tajne suze
Odlazaka i povrataka u realnost
Govore neumoljivim glasom.
Nadglašavanje šumova
Uz petrolejsku lampu
I čudne kemikalije u krvi
Budi prolaznike.
Izlaze jedan po jedan
Na ulicu.
Želja da otkriju
Skrivenu tajnu sobe.
Stranac se izdvaja iz gomile.
Otvara vrata.
Škripanje starog drveta
Urezuje mu se u memorijsku karticu.
Otkrio je mrave
Koji su proždirali truplo.
Napustio je zatvorena vrata
Vrativši se u normalan život.
