subota, 10.10.2009.

Ne uspevam da odolim da prošapućem da te noćas ruski volim.

Noćas bih ti mogla reći da te volim. Nijedna riječ ne bi se usudila pružiti ti utjehu koju trebaš. Noćas bih mogla zagrliti te čvrsto kao da je posljednji put. Mogla bih htjeti više od pijanog priznanja tvoje tihe patnje kojim me nagradiš tek povremeno.
Samo šapat dovoljan je večeras.
Volim kad ti se oči sjaje i nude mi život kojeg nikad neću imati.
Iskrenost je bol.
Bol je najsigurniji put do istine, reci mi ju dodirom. želim drhtati dok osjećam život kako se prelijeva iz tebe. Uzmi me noćas kao da ću zauzvrat dobiti tvoj svijet.
Nesavršena sjebanost koja ubija i razdire iznutra.
Sjebanost je savršenstvo u kojem uživamo.
Pojest ću te gladnim očima dok mi govoriš da je sve u redu. I nikad, kunem ti se nikad, morsko plavetnilo tvojih očiju nije me prevarilo dok usnama se trudiš lagati da me ne trebaš.
Ugrizi me najjače što možeš jer samo tad se osjećam živom. Daj mi sebe da te mogu čuvati zauvijek.
Zauvijek je opaka riječ.
Daj mi sebe da te čuvam dok umijem.
Nema nas. Nema nas.
A uvijek smo bili tu u blizini, nadohvat ruke.
Prekasno je. Za svaku laž koja je trebala biti izrečena.
I proklete jebene psovke koje čine gorčinu života. I prokleti jebeni mi, premladi da budemo uzeti.
Planiranje uvijek ne spašava stvar.
Daj mi ruku.
Samo ti i ja?
Dok umijemo čuvati jedno drugo.

Image and video hosting by TinyPic


Al ne uspevam da odolim da prošapućem da te noćas ruski volim.


01:11 | Komentari 4 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.