Laže li Biblija? Događaji vremena posljetka i izostanak Kristovog dolaska
srijeda , 04.11.2015.
„Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne zbude.“ Evanđelje po Mateju 24,34
Kršćanstvo se već stoljećima hrani biblijskim obećanjima koja jačaju i hrabre vjernike. Vjerojatno najveće od svih obećanja u Bibliji jeste ono izrečeno prije 2000 godina o Kristovom ponovnom dolasku kojim će biti prekinuta povijest ovog svijeta kakvu sada znamo i započeti kraljevstvo slave bez suza, patnji i smrti (vidi Otkrivenje 21,3-4). Čak što više, Isus osobno je svojim učenicima u više navrata obećao da će se vratiti (npr. Ivan 14,3; Matej 24,30-31; Marko 13,26-27; Luka 21,27), a posljednja biblijska knjiga Otkrivenje kulminira u završnici slijedećim riječima: „Onaj koji ovo jamči izjavljuje – „Da, dolazim uskoro“ – Amen! Dođi, Gospodine Isuse!“ (Otkrivenje 22,20). Kristovi sljedbenici i danas još uvijek iščekuju ostvarenje ovog Kristovog obećanja.
Međutim, prva tri novozavjetna evanđelja nas zbunjuju s Kristom izjavom, prema kojoj je Isus već trebao doći po drugi put u okviru prvog stoljeća. Matej svjedoči o tome u Kristovom govoru o padu Jeruzalema, razaranju hrama i opisu vremena koje će prethoditi Kristovom drugom dolasku: „Zaista, kažem vam, ovaj naraštaj neće proći dok se sve to ne zbude.“ (Matej 24,34 - vidi paralele u Marku 13,30 i Luki 21,32). Ono što ovdje pri prvom čitanju upada u oči jeste formulacija „ovaj naraštaj.“ Ovaj se izraz u prva tri evanđelja koristi kao standardna formula za opisivanje nevjerne generacije Isusovog vremena (vidi Matej 12,41.42; Marko 8,38; 9,19; Luka 11,29; 17,25). U ovom kontekstu problematična je činjenica što Matej 24 između ostalog govori i o Kristovom drugom dolasku, pa se čini da će se on dogoditi za života generacije kojoj je Isus tada govorio.
Činjenica je da u ovom retku izraz „ovaj naraštaj“ nije sporan, jer on se stvarno odnosi na Isusov naraštaj. Drugačije gledano Matejevo evanđelje ne bi niti imalo smisla za prvobitne primatelje u prvom stoljeću. Međutim, ono što zahtjeva interpretaciju je formulacija „sve to“ u navedenom retku. Koje su „sve te“ stvari koje će se dogoditi za života generacije kojoj je Isus govorio? Taj se izraz ne može odnositi na ništa drugo doli na istu frazu u prethodnom retku: „Tako i vi, kada vidite sve to, znajte da je blizu – na samim vratima!“ (Mat 24,33). Što je „sve to“ što će „ovaj naraštaj“ vidjeti kako bi znao da je Gospodinov dolazak blizu? Vidjet će sve događaje koji su opisani u Mateju 24, osim samog Gospodinovog dolaska. „Sve to“ se ne može odnositi na sam Kristov dolazak, jer doživljaj „svega toga“, prema Mat 24,33 dovodi do spoznaje da je Isus blizu.
Jesu li se svi ti događaji koji prethode Kristovom drugom dolasku dogodili u kontekstu generacije kojoj je Isus govorio? O kojim događajima Isus govori u Mateju 24? Lažne Mesije, gladi, potresi, ratovi, progoni, izdaje, hlađenje ljubavi, pomrčine sunca, pomrčine mjeseca, padanja zvijezda, kao i zauzimanje grada Jeruzalema od strane pogana i rušenje samog hrama – centra židovstva. Lažnih mesija je bilo u prvom stoljeću (vidi Djela 5,35-37), gladi je bilo (vidi Djela 11,28), a i potresa isto tako (razni antički gradovi su prema povijesnim zapisima bili pogađani zemljotresima u prvom stoljeću). Pomrčine sunca, mjeseca i padanja zvijezda su stalne pojave, a progoni, izdaje i hlađenje ljubavi su isto tako konstantni događaji. Najzad, najspektakularnije od Kristovih proročanstava, pad Jeruzalema i razaranje hrama kao najtraumatičnijeg događaja u tadašnjoj povijesti židovstva, dogodilo se krajem 60. godina prvog stoljeća, za vrijeme života generacije kojoj je Isus govorio. Bilo je to u okviru Rimskog osvajačkog pohoda u Palestini, a o tome detaljno izvještava židovski povjesničar Josip Flavije u svom djelu „Židovski rat“.
Sporna formulacija u Mateju 24,34 nije „ova generacije, nego „sve to,“ a ona se odnosi na sve te događaje iz kojih će tadašnja generacija znati da je Gospodinov dolazak blizu. Da je evanđelistima stalo istaknuti blizinu, a ne samo ispunjenje Kristovog dolaska za „ovaj naraštaj,“ potvrđuje i Luka kada kod istih Kristovih riječi čak tri puta naglašava blizinu uvodeći dodatno prispodobu o smokvinu drvetu čiji pupovi naznačuju blizinu (Luka 21,28-30). Blizina je u fokusu i u Markovom izvještaju (Mk 13,29). Dakle, sve što iz spornog spominjanja „ovog naraštaja“ u Mateju 24,34 možemo zaključiti jeste da kada vide „sve te“ ispunjene događaje, tadašnji sljedbenici Isusa Krista mogu biti sigurni da njihov Gospodin uskoro dolazi.
To što se je pojam „uskoro“ rastegao na 2000 godina povijesti kršćanstva ne treba pripisivati Božjoj nemarnosti, nego Njegovoj velikoj milosti (2.Petrova 3,9). Svrha Mateja 24 nije da nam kaže kada će Gospodin doći, nego da nam navede događaje čija ispunjenja će nas podsjećati da ovakva unakažena zemlja nije naš krajnji dom i time uzrokovati u nama čežnju za Božjom domovinom (npr. Heb 11,8-10). Navedeni događaji iz Matija 24 su se ispunjavali tokom cijele povijesti kršćanstva u svakoj generaciji i oni su vjernima svih generacija bili stalnim podsjetnikom o blizini Kristovog dolaska. I danas smo svjedocima ispunjenja istih događaja, pa i danas čežnja za susretom s Kristom i njegovim kraljevstvom pravde jeste istinska čežnja svakog njegovog sljedbenika.
Matej 24 najzad završava s prispodobama koje pozivaju na budnosti. Svrha navedenih događaja u Mateju 24 jeste da nas u krajnjoj liniji navedu na budnost, a budnost je bila neophodna svakoj generaciji od Krista na ovamo, kao i nama danas (vidi 1.Petrova 5,8). Ne biti budan nas može dovesti u stanje „ove generacije“ Kristova vremena koju je zauzimanje Jeruzalema i razaranje hrama dočekalo nespremnom. Isus nije želio da njegovi sljedbenici budu ne spremni za ispunjenje njegovog obećanja, pa je stoga u Bibliji ostavio upute, a na njegove upute se njegovi sljedbenici i danas s pouzdanjem mogu osloniti.
komentiraj (2) * ispiši * #