subota, 29.03.2014.
Tko se ne voli igrati?
Na mjestu gdje se okupljaju ljudi različitih dobi, od djece do umirovljenika i to radi zabave, edukacije, raznih izložba, prekvalifikacija i tečajeva, u Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu, u Galeriji Bernardo Bernardi, 26. ožujka u 19:00h otvorena je izložba pod nazivom Projekt: igračka. Izložba je to studenata studija dizajna Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu. Izložene igračke će biti moguće vidjeti sve do 23. travnja. Ulaz za sve posjetitelje je besplatan. Izloženo je 10 igračaka odabranih studenata, sve su drvene i u svakoj se nalazi malen mehanizam koji ju pokreće. Najviše me se dojmila igračka studentice Petre Grubišić ˝Plesačica u narodnoj nošnji˝.
Okretanjem ručice koja pokreće mehanizam unutar kutije, plesačica u narodnoj nošnji se vrti, podiže i spušta. Pokreti oponašaju segment narodnog plesa, a namjera igračke je djeci približiti ples i nošnju kao neodvojive dijelove bogate i vrijedne folklorne baštine u Hrvatskoj.
Petra je odvojila malo vremena i odgovorila mi na par postavljenih pitanja:
1. Što te je inspiriralo za izradu upravo ovakve igračke?
Bila sam na izložbi starih hrv. igračaka u etnografskom muzeju, i odlučila sam uzeti to kao inspiraciju za rješavanje zadatka na faksu - izrade drvene igračke s mehanizmom. Primjetila sam da ima više igračaka za dječake, pa sam htjela napaviti igračku baš za djevojčice. Općenito mislim da treba stalno ići na različite izložbe i gledati zanimljive filmove, jer tako i nesvjesno dobivamo inspiraciju.
2. Koliko vremena ti je trebalo da je napraviš?
Projekt je trajao otprilike mjesec i pol, a izrada oko 3 tjedna, jer je prvo trebalo napraviti model od kartona da vidimo da li mehanizam funkcionira, a onda krenuti raditi s drvom.
3. Da li ti je izrada bila teška i zahtjevna?
Bio je to najzahtjevniji zadatak na prvoj godini, ali nije bilo jako teško jer sam većinu alata i bušilica imala doma i mogla sam raditi vikendom. Puno je tog trebalo još dorađivati tijekom konačne izrade, ali na kraju je sve ispalo onako kako sam zamislila.
4. Imaš li ideju za izradu još kakve igračle?
Pa, zasad više razmišljam o nekim projektima za odrasle, jer su mi posljednja dva projekta bila za djecu, ali volim raditi za djecu i sigurno ću raditi igračke za svoju djecu, ako ne i prije tog. Smatram da je sve manje kvalitetnih igračaka za djecu, a sve više igračaka i aplikacija koje služe da im odvuku pažnju, a ne da ih nešto nauče.
5. Da li te je izrada ove igračke vratila u djetinjstvo?
Ja nikad nisam ni napustila djetinjstvo. Šalim se, ali uistinu smatram da je za pravi kreativni rad potrebno zadržati nešto djetinje u sebi, npr. želju za istraživanjem, i želju da se nešto napravi dobro, bez razmišljanja samo o tome kako će se time zaraditi. Osim toga, u dobrom dizajn procesu bitno je staviti se u ulogu korisnika, a tako sam i ja razmišljala prilkom izrade igračke.
6. Koja je bila tvoja omiljena igračka i imaš li je i danas?
Kao mala sam se igrala sa svime i svačime, od češera na plaži do neizostavnih lego kockica, a kasnije sam voljela kućice za lutke. Tamo su živjele male porculanske lutkice pokraj action men-a i figurica iz kinder jaja, i uvijek sam pazila da sve bude lijepo namješteno, ali legići su definitivno najbolji!
Petra hvala ti puno i želim ti puno uspjeha u nadolazećim projektima.
U svakome od nas, koliko god godina imali, ˝čuči˝ jedno malo dijete koje samo želi na trenutak stati, zanemariti sve probleme i jednostavno se igrati. Ne zanemarujte to dijete u sebi, pogledajte izložbu i tu i tamo se poigrajte.
Idemo se igrati
- 16:19 -
ponedjeljak, 17.03.2014.
Sve zemlje svijeta na jednome mjestu?
Sličan prizor bilo je moguće vidjeti ovaj vikend u Boćarskom domu u Zagrebu. Na 3. održanom Međunarodnom sajmu za turizam sudjelovali su izlagači iz 19 zemalja, uz njihove štandove posjetioci su mogi slušati predavanja poznatih putopisaca i blogera. Sajam je bio podijeljen na dva dijela, dio u dvorani Boćarskog doma, a ostatak je bio smješten u šatoru na glavnom parkiralištu. Ulaz za sve posjetitelje je bio besplatan. Kako bi posjet ovome sajmu bio još zanimljiviji organizatori su uložili puno truda, svaki posjetitelj je na samome ulazu dobio svoju ˝putovnicu˝. Nakon što je u njoj žigovima, sa odabranih izložbenih štandova, popunio za to predviđena mjesta sudjelovao je u bogatoj nagradnoj igri.
Na svakome štandu bila su barem tri izlagača, svi su bili veoma otvoreni za sva pitanja te su svi rado pričali o svojim osobnim iskustvima i doživljajima sa raznih putovanja. Bilo je moguće ostaviti svoju e-mail adresu kako bi redovito primali informacije o aktualnim putovanjima. Neki su čak i nudili razne delicije iz različitih svjetskih kuhinja kako bi nam još više probudili želju za posjet njihovoj destinaciji. Uz vlastitu ˝putovnicu˝ punu informacija, svaki posjetitelj koji posjeduje ˝pametni˝ telefon ili tablet mogao je besplatno koristiti Smart Guide vodič kroz sajam koji je uz opće informacije o Sajmu i interaktivnu kartu sadržavao i slikovni i tekstualni sadržaj vezan uz ponudu izlagača.
Osobno najviše me se dojmio izložbeni štand putničke agencije Sunčan odmor. Raspitala sam se o putovanju u Tunis, jer o njemu maštam već neko vrijeme. Izlagač mi je pokazao razne ponude po stvarno prihvatljivim cijenama te kako je i sam vodič na putovanjima potrudio se što bolje ih dočarati. Najviše me zaintrigirala sedmodnevna Saharska pustolovina koja je prema njegovim riječima ˝nešto što svatko jednostavno mora doživjeti˝. Spavanje u beduinskim šatorima pod nebom toliko punim zvijezda, što se ne može ni približno usporediti sa trenutcima kada na ljetovanju navečer ležimo na plaži i mislimo kako ovoliko zvijezda nismo nikada prije vidjeli, večernji ˝tulumi˝ uz vatru i glazbu na instrumentima kakvu nikada nismo čuli te poseban i neusporediv osjećaj kada čovjek i priroda postaju jedno. To su samo sitni detalji Saharske pustolovine kojoj se želim što prije pridružiti..
Možda mi se i netko od Vas pridruži
- 12:16 -
