u dubini mene

subota, 14.01.2006.

Mi smo Ga mucili,razapeli i usmrtili…..

Njegovo je srce veliko kao provalija…..
Cijeli je bezdan u njemu…..

Sva gorcina proslih i buducih narastaja je u njemu. Razapinju ga pozuda nasih ociju i oholost nasih zivota. Umro je da bi mi zivili. Svaki je djelic njegova tijela rastavljen. Bole ga nase misli, nase rijeci i nasa djela. Kako smo samo bescutni?

O, kad bi me Oce zaobisao ovaj trenutak – rekao je ali nije poklekao.
Oci su mu curile a mi ni da pogledamo. Kosu na glavi su mu cupali,krvlju se natopio radi nase gizde i uznositosti.
Otici k Ocu jos ne mogu, a vi me razapinjete, izgonite kopljima iz zivota svojih.

Krvavo je nase neprijateljstvo. Duh negov lebdi nad zemljom, a mi ga kao ranjenu pticu jos gadjamo lukovima i strijelama kako bi ga smrvili. Tuzna je nasa sudbina. Iscjedjujemo na njemu svu svoju zlocu. I spuzva ima ogranicenja koliko tekucine moze primiti, a takvog ogranicenja nije imao On. Otac mu sve veci prostor otkrivao za nas, a mi tako ograniceni. I sputani svojom pokvarenoscu..... ( da nasa sopstvena pokvarenost nas sputava )
Ovo nije njegov dom, ali bio je u njemu kako bi mi bezbolnije prosli kroz njega. Nista nije njegovo.
Sve je u rukama Tvojim, Oce.

Bio je prepusten paklu.... Kako je beskrajna ova smrtna ura...Iz nje sada iscitati se ne moze nista. Slijepi smo. Ubila nas nasa sljepoca i tvrdoca srca. Kamen je zivot nas. Kada bi bar zastali - I pogledali.... Ali je nase prokletstvo vece od njegove duse i to ga ubija. Ubija njegovo tijelo i sve sto je u njemu ljudsko i bozansko. O kad bih se ponovo rodio...

Kad bih mogla i ja ovim razmatranjem produziti vrijeme i boraviti duze s Tobom, u Tvojoj muci, ljubljeni moj spasitelju.

A ovo nije kraj njegovim mukama. One ce se nastavljati. I mi i ja imamo udjela u tome. Ukopali smo se u svoj grijeh. Ne mogu ti pomoci, osim - da mozda sama budem tvoja lovina. Razjareni smo kao bijesni psi i kidamo mu udove. Nijedan nije na svojemu mjestu, a mi se nasladjujemo njegovim mukama. Konacan je nas zivot na zemlji i osuda nasa u njemu. Lose smo izabrali. Otac mu pomaze ispraviti nas izbor. Njegov Otac nebeski. A ne moze Ga dohvatiti - Mi ga ne pustamo i zloca nasa. Iskaljujemo se na onom na kome netreba. Srce mu je ocean patnje. Tko ce docekati kraj....Usta nasa/moja i pogrdne rijeci nase/moje glodaju Njegovo meso. Njegovi unutarnji organi propadaju poput beskucnika, jer je nama tako ugodnije. Ocarala nas muka njegova. Usko je srce nase i spoznaja nasa... Nemamo smilovanja. Kricimo od uspjeha nad njim.
Oce, ako je volja Tvoja....

Oko njega drvlje i kamenje, u njemu beskrajno predanje Ocu i nama. I kada pomislim, gotovo je, ustreperih... pred novim idejama zla. Kako smo neumoljivi. Dicimo se i hvalimo prijestupima svojim, kao da cemo dobiti nagradu. A imamo je vec- samoosuda se zove. Bio je ovdje kako bi njega osudili a ne nas.. On nas ljubi,vjeruje u nas. Iza svega ovoga stoji Ocev plan, za tebe i mene.
(Pokusaj to shvatiti i dokuciti. ..) On nas Voli!

( Da!!! mi smo Ga razapeli,mucili i usmrtili a zasto???? - da bi mogli zivjet s grijesima pod ruku..... )

Pitanje; - ako je On bio toliko ponizan a nije s ovog svijeta zasto ja obicni smrtnik nemogu spustit glavu i ponizno prihvatit zrtvu ucenja,zrtvu dobrote na ovom svijetu???? Zasto???? Mozda je to upravo ljudska osobina,vidimo do nekih granica ali dalje ne. Mozda treba proci vise faza do beskrajne poniznosti???? Mozda nekad to i dostignem....

Boli me prkos moj.....

myspace

Stuff for your blog!

- 18:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv