ožujak, 2008 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sprdnja zajebancija i zivot dva najbolja frenda
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
|
Sjedim, sviram i placem, neznam dal da žiletom po venama diram il' da ih ostavim ovake, udahnem duboko i kažem si biti ce bolje. Svaka pjesma neku novu ranu otvara i tu nema pomoci. Gdje je kraj nevolji što me prati i uništava me polako al' sigurno, što mi mira neda.
Sve je lakše odustati, a teže ostati. Dali je spas iluzija il' za mene to zaista postoji, svašta pomišljam al' još cu jednom probati i ako nebude išlo onda cu nestati. Svi su moji otišli ostao sam sam, sad je još teže opstati, no ti si tu pa ipak pokušavam da neodustajem.
Kap koja preljeva cašu je kad te iznevjerim i povrijedim, shvacam da odlaziš i tu ti ništa ne zamjeram i onda ipak žiletom po venama diram. Sve bi bilo lako da je tu kraj, no moja je sudbina da budem mucen i ostvarih se to. Krvavih ruku, ranjena tjela i uma pokušavam da shvacam, al' tu nema pomoci.
Hladnim celikom pokazujem si izlaz, a kljuc je metak. Uzimam i punim ga. Dali je kraj. Prije pucnja gledam gore i pomišljam da je. Jaka bol u prsima i onda tama, duga tama kao kad stisnete pauzu moj život je stao.
Budim se nakon 9 mjeseci kome, više necujem, nevidim. Sad i paraliza vlada mojim tjelom, a ne ja. Biljka sam sad koja je nekad htjela da izbjegne život. Sad tek shvacam što znaci biti mucen, al' npokon nakon svih nevolja pocinjem da uživam u životu. Neki bi rekli kasno je, no ja znam da nije. Tek mi je 19 i ako ništa nemogu da radim barem cu vam služit kao primjer, kao jako dobar primjer.
Sad svako jutro udahnem duboko i kažem bit ce bolje. Dal je bolje, bojim se pogledat istini u oci. Kad znam da sam imao šansu da živim život, a sad. Sad ga moram gledati. Nije nešto, to gledanje života, no sad prihvacam sve dobro što život daje. Strah me kad pomislim da mogu imati još jednu priliku, strah ma dali bi je pametno iskoristio.
Iako sam ležim u bijelo bolnickoj sobi ja znam da ce biti bolje da i za men postoje nada...