Došlo je do određenog zasićenja blogom. Dugo sam ovdje, ali ne da mi je ponestalo tema nego više nema one žarke želje za pisanjem i čitanjem tuđih blogova. Život se kotrlja. Predajem završne račune, statističke izvještaje sam već predala. Vrijeme je lijepo i mnogo šećem. Na dvorištu ispred kuće smo napravili koš pa sada svaki dan ubacim oko 100 komada. To mi je lijepa rekreacija. Postoje neki planovi za preuređenjem doma, ali ne bih se željela u ovom trenutku u to upuštati. Neki čudak me maltretira preko telefona pa ću odsad svoj broj davati mnog manjem broju ljude, a poznate ću upozoriti da moj broj ne daju nikome osim ako ja to ne odobrim. Morala sam isključiti i fiksni telefon jer me je na taj zvao usred noći. Danas sam mu priprijetila policijom i mislim to ozbiljno. Nisam osoba koja će se samo tako dati zafrkavati s nepoznatog broja od nekoga kome je dosadno i voli maltretirati druge ljude.

Nedostaje mi kava od jučer. Nekako sam se nadala da će se moja prijateljica javiti, a kad onoo ništa. Zato večeras idem na kavu. Radim još oko 45 minuta, a onda mir do ponedjeljka. Bio je ovo dugi tjedan. Nećaksa sam vodila na plivanje dva puta i veselila se koliko je napredovao. Sad bi morali malo učiti engleski jer u utorak piše test. Inače testovi školarcima su psotali svakodnevni, a neki dan sam mu pomogla napisati sastavak na temu Tratinčica. Par kratkih lijepih rečenica, njegovim riječima naravno. Ja sam samo tu i tamo postavila koje pitanje.

Najava od trideset stupnjeva za idući tjedan me brine. Ja već naveliko hodam u natikačama (naravno crvenim) i nije mi hladno. Dapače. Mislim da vrlo skoro neće biti vode i onaj crni mail o nestašici vode koji sam dobila neki dan mogao bi se daleko prije obistiniti nego što je to tamo napisano. Nije bilo zime, proljeće je kratko trajalo i već ulazimo u ljeto.

U ljubavi izgleda da neke stvari ipak idu nabolje. Vidjeti ćemo. Uskoro je Dan planeta zemlje i mom dobrome prijatelju rođendan. Želim mu i ovim putem sve najbolje.