Navodno ih u Hrvatskoj ima svega par tisuća, no moje je mišljenje da ih je daleko više. Primjerice jutros ulazim u svoj omiljeni kafić i Kinezi za stolom s našim ljudima. Pregovaralo se o poslu, ali je itekako bilo neobično čuti kineski u svom susjedstvu. Već duže vrijeme dvije kineske obitelji žive tridesetak metara od nas, a Zaprešić ima sve više kineskih dućana. Pa i aranžmani za Sisvete koji su preplavili tržnice ovih dana, dolaze uglavnom iz Kine. Neki dan u Brisanom prostoru je bilo riječi za koliko to točno novaca oni rade u Kini i kad sam čula da je riječ o tri kune po satu postalo mi je sasvim jasno zašto im se i Hrvatska čini obećana zemlja.

S druge strane da sam učila kineski poput jedne moje poznanice sada bih imala posla kao u priči jer Kinezi otvaraju tvrtke i za to im trebaju knjigovođe.

Koliko sam čula razgovor oni ne odustaju od ponuđenog, a na našima je bilo hoće li ili ne prihvatiti takve uvjete. Kako je mjesto tj. taj kafić jako mali sve je u cijelom bircu bilo podređeno tom razgovoru. Nisam se osjećala ugodno jer to je kvartovski kafić u koji dolaze na kavu samo susjedi, no očito to više nije tako.

Došli su nam Kinezi. Pitanje je tko je slijedeći na redu. Jer koliko god se mi žalili da nam je standard nizak, za neke druge ljude, drugih nacija Hrvatska je zapravo obećana zemlja.

Iako i unatoč tome što nas potresaju afere Žužul, Zagorec, Petrač i slično....Čini mi se da jednog dana u ne tako dalekoj budućnosti će Hrvatska sasvim drugačije izgledati.