Ovo mi je prvo slobodno prijepodne nakon dugo vremena. Veselila sam se suncu, veselila sam se rolanju, veselila sam se neobaveznoj kavi. Osobno ja na obali jezera i kao najveći napor gledanje zelene trave ili kojeg cvijetića.

No jutro je prvo bilo kišovito, sada hladno, guši me nešto u grlu (vjerojatno proljetna alerija), imam čak i laganu temperaturu pa sam popila paracetamol.
Otpeglala dobrih sat vremena, popričala sa svojom obitelji, gdje je šogorica koja je već treći dan na injekcijama ekspresno izgubila pet kila i ne htijući ima manekenski stas.

Ptičice pjevaju, a ja kao da na leđima nosim težinu svijeta iako nema objektivnog razloga. No postoje mnogi razlozi iznutra, a i fizičke manifestacije moga tijela mi govore da nisam dovoljno usporila i da mi je potreban ne sam vjetar u kosi nego i maestral u duši.

Maske su pale. Ne da ja ne promislim o nekim stvarima, ali...ponekad samo ponekad kao da mi izmakne s uma ..... Kosa je lijepa. Jučer se desio kratki spoj kod frizera. Posušena sam u obližnjem butiku, i kupila lijepu majicu koja je bez obzira na gubitak kila malo tj. mrvicu premala. Zaboravila sam jutros upaliti mobitel. A sad po bespućima interneta. Po malo vode jer sam jako ožednjela i po...

Što želim danas. Sunce i to doslovno. Želim da me prestane boljeti grlo i želim se urediti poput neke glumice, staviti par kapi parfema (Bulgari) napisati mail.....