Ne mogu reći da je u poklonima. Iako sam za neke navažnija tajna (tako se zove parfem koji sam dobila), a od mame sam samo jedna četka da se počne ispočetka.

Naljepše je bilo veselje nećaka. Sretna neka dječica. Ne zbog darova nego zato što su baš djeca i baš su sretna..

Bila sam na polnoćki u Zaprešiću. Govorilo se o tami i osami i kako i kad se upali sjetlo strah ostane jer ponekad je potrebno da te se uzme u naručje i utješi poput malog djeteta.

Kuha se juha. Odojak ispečen, francuska gotova. Mama je zadovoljna ružem, a šogorica maskarom, brat mirisom, a očuh aftershave-ovima.

U susjednoj sobi tek je lagana muzika i mama zove naokolo i čestita Božić. Meni stižu sms čestitke i odgovaram. Ove godine možda nema ništa u rimi, ali čini mi se da ima od srca. A to je još važnije od rime.

Nazdravili smo Whiskeyem i postoji već određena nada za ovaj svečani dan. No sve je nekako polako. Prvo šetnja. Malo se smrznuti na tom hladnom zraku. Natjerati crvenilo u obraze. I podružiti se.

Hvala Obitelji što Vas imam.

A i ovoj blogerskoj obitelji....Hvala i Sretan Božić svima