utorak, 26.01.2016.
MOTIVACIJA I STRATEGIJE SAMOREGULACIJE UČENJA: TEORIJA, MJERENJE I PRIMJENA. POGLAVLJE 2: STRATEGIJE UČENJA I SUOČAVANJA S NEUSPJEHOM
OPĆI PRIKAZ
Autori ovog rada je Darko Lončarić, sveučilišni profesor na Sveučilištu u Rijeci. Naslov teme je: Motivacija i strategije samoregulacije učenja: teorija, mjerenje i primjena. poglavlje 2: Strategije učenja i suočavanja s neuspjehom. Na internetskim stranicama postoji link: https://docs.google.com/viewer?a=v&pid=sites&srcid=ZGVmYXVsdGRvbWFpbnxsb25jYXJpY2R8Z3g6NmE5YmUxMGVmM2Q3ZDlmMw
Autor piše o strategijama učenja i suočavanja s neuspjehom. Autor je svjestan činjenice da mladi ljudi završavaju formalno obrazovanje a nemaju odgovor o tome što žele od života te je obrazovanje stavljeno u vrlo krute okvire lišene kreativnosti i samoregulacije. Odgovarajući u predgovoru na pitanje zašto je odlučio napisati knjigu o tim univerzalnim, a ipak tako delikatnim pitanjima samoregulacije, autor navodi cijeli niz razloga među kojima za ovu priliku posebice izdvajam nedostatak literature na hrvatskom jeziku, a posebice nedostatak udžbeničke literature te potreba da se objedine sve spoznaje o samoregulaciji učenja. Knjiga je strukturirana u pet logično poredanih poglavlja, a sva ona imaju sličnu strukturu. Započinju definiranjem pitanja na koja se u tom poglavlju odgovara, potom slijedi elaboriranje teorijskih i stručno-praktičnih spoznaja. Elaboriranje je u svim poglavljima usklađeno s unutrašnjom logikom samoregulacije učenja koja se obrađuje i utemeljena je na recentnoj stručnoj literaturi, empirijskim istraživanjima, autorovim iskustvima o samoregulaciji te izvorima iz svakodnevnog života. Posebnu vrijednost čini poglavlje br. 2 koje posebno analiziramo.
Kritički osvrt na 2. poglavlje
U 2. Poglavlju, autor je objasnio kratko, jasno i jezgrovito teorije strategija učenja i suočavanja s neuspjehom. Tema poglavlja predstavlja svojevrsnu pomoć u suočavanju s neuspjehom odgajateljima, učiteljima ali roditeljima koji su važan činitelj u razvijanju samoregulacije učenja. Djelo raspolaže s mnoštvo stručne i znanstvene terminologije i potrebno je pažljivo čitanje rada. Razlog jeste u povezanosti i cjelovitosti poglavlja. Strategije učenja su konstrukt većine modela samoregulacije učenja i one su pod različitim utjecajima. Da bi se razumjela samoregulacija učenja potrebno je poznavanje kognitivnih i metakognitivnih strategija. Ovo je važna informacija za odgajatelje koji rade na projektima u svojim odgojno-obrazovnim skupinama. Metakognitivna strategija odnosi se na različite načine pripreme, postavljanje ciljeva učenja, formiranja pitanja a sve je to dio procesa u radu na projektu. Autor je izvrsno ponudio, u cilju boljeg razumijevanja učenja djeteta, tri strateška pristupa učenja: duboki, površinski i strateški pristup učenju. Također, upoznaje nas s proaktivnim i tradicionalnim pristupom stresu i suočavanju a da bi to funkcioniralo potrebna je socijalna podrška. Za motivacijske strategije i strategije poučavanja, autor objašnjava samohendikepiranje, obrambeni mehanizam, samoafirmaciju, dezidentifikaciju i atribucijski stil na vrlo jasan, jezgrovit i čitljiv način. Sada, u ovoj publikaciji dolazi do izražaja zašto odgajatelji trebaju sveučilišnu razinu obrazovanja. Poradi razumijevanja dostupne literature, kao što je ovakva. Sve to kreira put kvalitetnijoj razini rada u odgojno-obrazovnoj skupini.
ZAKLJUČAK
Rad je i metodički izvrstan. To s jedne strane proizlazi iz dobro promišljene strukture svih poglavlja. S druge strane, to proizlazi iz stila pisanja kojim se brižno uravnotežuje objektivna i neutralna riječ teorije i znanosti s osobno obojenom toplom riječi praktičnog i životnog iskustva. Takav stil proizlazi iz autorove vlastite refleksivnosti i kompetencije da ju stavi u funkciju teorija koje razlaže. Stoga je ovaj rad više od pisane riječi; on je interakcija na način da omogućava razgovor čitatelja sa samim sobom i s različitim drugima, svojevrsna pomoć u boljem razumijevanju procesa učenja a samim time i djeteta. Ovaj rad ima obrazovnu misiju. Obrazovnu ispunjava u potpunosti jer omogućava strukturirano višerazinsko obrazovanje (informativno i formativno, osnovno i specijalističko), poziva na i omogućava aktivno i interaktivno učenje te zrači snagom kreativnog autorskog pristupa. Na kraju ispunjava i znanstvenu misiju. Ova publikacija u prilogu ima skale komponenti samoregulianog učenja i prilog normiranju.
Pisanje ove publikacije čine se jednostavno, posebno autoru koji je dio znanstvene mašinerije, ali uvjerena sam da je publikacija zahtijevala veoma naporan rad i opsežnu suradnju sa drugim znanstvenicima. Ono što me posebno dojmilo jeste svijest o potrebi izdavanja takve publikacije u Hrvatskoj te razumijevanje krutih okvira učenja današnje mladeži. 2. poglavlje može biti od velike pomoći odgajateljima u pristupu učenja i izazovima kao što je rad na projektu.
Poticajna pitanja
1. Da li ste sudjelovali na stručnom usavršavanju s temom “Strategije učenja i suočavanja s neuspjehom”?Ako da, da li Vam je taj oblik usavršavanja pomagao u Vašem pristupu u radu sa djecom?
2. Koliko dobro odgajatelj mora poznavati strategije učenja?
3. Da li radite na nekom projektu u Vašoj odgojno-obrazovnoj skupini? Ako da, pomažu Vam motivacijske strategije i strategije poučavanja?
- 19:10 -
