Lo

Evo jos jedne nedjelje...inace mi nedjelja bas glupo prolazi. Mislim, ne volim bas nedjelje. Nekako...nemaju mi svrhu. Ali evo, ova danas je imala svrhu. Popiti jos jednu ugodnu kavu, malo se zagrijati u toplom zagrljaju...i napisati koji post.
Pred nama je jos jedan radni tjedan... kako dani prolazi,to je nevjerovatno. Bas leti vrijeme. Nekad onako stanem i gledam...jebote, dajte malo usporite s tim kazaljkama! Godina prode samo tako...365 dana se samo tako prespava! A kamoli tek dvije...bas jucer sam se ''srela'' na chatu sa jednom legicom s kojom sam se dop prije dvije godine. Super cura...seka moja :) I onako, kontam...jebote, pa nisam ju cula dvije godine!!! Covjece, DVIJE pune godine! Rekoh...''proslo je k'o za cas, bas si stigla dobro...'' :)
Trebala bih pisati engleski, ali svaki put kad mi tako zadaca ostane za nedjelju uvijek smislim tako dobar razlog da ju ne pisem...da se sama sebi divim. Ono, kao, otici na kavu mi se u glavi cini tako jaaaako bitno, malo odrijemati nakon rucka... pa, boze, sto mi je?! Ipak je nedjelja, ne? Kod frendice malo cuti sto ima novog...ajde, kako da ne odem, pa nisam ju vidjela sto godina! I tako lagano...onda se cudim poslije; jesu to mozda moje ocjene? Ma neeee, nisu... :)
Bolje mi je da krenem polako...
''Moram da idem sad,
bo'me nije mi lako
al' bolje tako...da ja krenem polako...
Moram da idem sad
jer cu baciti sidro,
pa...zbogom Vidro...
ostat cu tu.''

*Poosssa, volim vas sveee :))*