Lo

Stigao je i petak...gotov tjedan, a mogu reci i gotovi praznici. Nema veze, ima jos dana do nedjelje... :) Neznam jel ima jos takvih, ali ja stalno kako nemam vremena. Ujutro se dignem, spojim se na net, napisem koji post, procitam neke blogove, provjerim jel ima tko od poznatih na chatu... ako ima malo tipkam, ako ne onda opet tipkam.... :) I onda zazvoni mobitel. Stalno netko zove, netko nesto treba, odnesi-donesi, dodi-cekaj... onda obavi ovo, pa mislis ajde, nema veze... doci ce vecer, idem malo van, idem se opustiti i zabaviti... i onda ti netko prekine vecer. Ili mama poput moje koja treba da joj donesem cigarete bas u pola 10, bez obzira na to da li sam ja u mogucnosti njoj donjeti ih ili ne, ili prijatelj koji je kao npr. jedan jucer bas hitno trebao mog decka da mu odnese nekakve kljuceve, i to u tocno 22 i 10 kada smo se lijepo smijestili i ususkali i poceli gledati neki film... I onda se ti opusti. Onda se ti odmori. Ma,nema veze... to su ipak sve samo sitnice...
Jucer sam se bas nakon jednog razgovora malo zamislila... i gledam tako, neke stvari koje se dogadaju. Ljudi umiru, ljudi se razbole, ljudi pate, ljudi su nesretni... i sve se to nekako cini daleko od nas. Stalno mislis; ''ne,nemoze se to meni dogoditi. to se dogada nekom drugom.''. Sve dok se jednog dana ne pocne dogadati tebi... i onda si u velikom soku, neznas kako se to odjednom dogada tebi, neznas uopce ZASTO se to dogada tebi... A nemas bas previse vremena da razmisljas o tome, jer jednostavno te se stvari i dalje dogadaju. Ostaje ti samo jedno: prihvatiti stvar onakvom kakva je. Ima doista puno ovakvih primjera samo iz mog zivota (a kamoli kada bi jos nabrojala i primjere iz tudih zivota...). Nedavno kada su mi doktori otkrili jednu bolest, shvatila sam da ti se neke stvari u zivotu dogadaju samo iz jednog razloga. Da bi se suocio s njima. I da bi sam sebi dokazao sto sve mozes podnjeti. Sto sve mozes pobijediti. Da bi i sam znao koja je neka tvoja granica...neka tvoja snaga. I nema tu pitanja ''Zasto bas ja?'' ili ''Da li se to moralo dogoditi?''. Da, moralo se dogoditi, i moralo se dogoditi bas tebi. Uvijek ima i nesto gore od onoga sto se dogodi. Ja sam pocela malo drugacije gledati na stvari oko sebe nakon toga...nekako, vise cijenim ljude koji su mi dragi i vise cijenim sve ono sto imam. Vise cijenim i ovaj danas dan kada imam priliku pisati ovaj post i podijeliti ovo s nekim od vas tko ce mozda procitati ovo sto pisem! Ustvari je lijepo znati da si uspio....
Nedavno sam na chatu od jednog ''on-line prijatelja'' cula jednu poslovicu. Ide ovako...
Ako postoji problem...ne nerviraj se.
Ako se moze rijesiti, ne brini...jer se moze rijesiti.
A ako se ne moze rijesiti... Opet ne brini. Jer se jednostavno ne moze rijesiti.
Ustvari je tako jednostavno! Jednostavno je dok ti to ne zakompliciras.... ustvari je ova recenica citat, ali nadam se da mi doticna osoba nece zamjeriti :)

Pozdrav svima, cuvajte mi se!