Tmuran, kišovit dan.....................................................................................................................
Vani hladno.................................................................................................................................
Prva tri sata čamilli smo u jebenoj dvorani, gledali glupi nogomet, čisti idiotizam...................................
A kao šlag na kraju, naša divna i bajna Stoja nam je pjevala za kraj...................................................
ljudi su pali u trans......................doslovni......................................................................................
A sada sjedimo na informatici, a nakon toga dva sata torture...........................................................
jedva čekam petak da sve ovo prođe, glupi tjedan.........................................................................
valjda će biti nešto u petak............................nadam se................................
danas nisam raspoložena za mudre misli........................................................................................
sad da li je to nasreću ili nažalost....................................
Tko izda pi...!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Bila jednom jedna MANA! Bila je lijepa, zgodna i pametna. Dok nije došla u srednju školu i tada se otkrilo da je MANA ustvari bojažljiva i kukavica. velika kukavica. No, odrasli su je voljeli.
Voljele su je i njene prijateljice kojima se svakodnevno uvlačila u dupe, a MANI je to izgleda odgovaralo. MANA nije imala izgrađenu osobnost, ovisila je o drugima i iako je uvijek govorila da bi stala uz svoj razred to nije učinila.
Bio je vruć i sparan dan. Cijeli razred ustao se da ode sa zadnjeg sata jer je stvarno bio naporan dan. Taj razred je prvi put u tri godine koliko se znaju bio suglasan oko jedne svtari. Da će pobjeći sa zadnjeg sata. Čak i MANA! Dok je trajao odmor pokupili su se i otišli, svi zajedno.
Bili su sretni jer su napokon pokazali zajednički duh, dokazali su sami sebi da mogu biti jedinstveni. Jedan neopradani sat nije ih zanimao.
Ali, MANA za koju su znali da ponekad zna markirati ali kako je ona dobrica svi joj to pravdaju kreula je zajedno sa svojim razredom iz škole. Sa svojim prijateljicama već je otišla podalje od škole kad je izjavila da se vraća. MANA JE OKRENULA LEĐA SVOM RAZREDU. Došla je nazad u školu i sačekala profesoricu ispred zbornice. MANINA IZJAVA JE BILA DA ONA NEMA SRCA MARKIRATI.
Dosta lijepih riječi: kurac da ona nema srca, ona je kukavica, kad zna da može najebati podvije rep i tad ju zaboli briga za ostale.
MANA JE IZDAJICA!!!!
Razočarala je svoj razred, oni joj više ne vjeruju. Dok je stajala s profesoricom nije ni riječi rekla u obranu svog razreda, gledala je samo da zaštiti svoje dupe.
Vidno razočarani u svoju "kolegicu", razred joj cijeli dan ispire mozak s tim a ispirat će ga do kraja srednje škole.
To je bila kratka priča o MANI!!!!
SVE JE TO ŽIVOT!
moje želje, moji snovi, moja ljubav, moja voda, moje sunce, moj let...............
SVE JE TO ŽIVOT!
Ne dopustiti da te drugi gaze, to je snaga volje, ne dopustiti da drugi upravlaju tvojim životom, to je čelični karakter.
Tvrdoglavost nije uvijek mana, nekad je i vrlina jer tvrdoglavi su ambiciozni i znaju što žele.
Kad nešto želiš tad težiš da to i ostvariš.
Pokušavaš spasiti svoj duh u ovom svijetu koji ga samo može uništiti, ali ne, ti jednostavno se ne daš.
Ne dopustiti da te sputavaju, ne dopusititi da te pljuju..............
SVE JE TO ŽIVOT!
svaka suza koju proliješ ima svoj smisao, svaki osmijeh koji pokažeš tu je da ozari ovaj svijet.
SMIJEŠITE SE!
Život ne traje vječno, ali svaki tren je jedinstven. Sve što treperi tu je jer tako treba biti, svaki odsjaj koji te zabljesne na sunčan dan može ti promijeniti život. i šta tad bide? Dok sjediš i razmišljaš, zamisliš se šta bi bilo da ti to staklo nije bljesnulo u lice.
Svaka kap kiše što ti padne na dlan tu je da te rashladi i osvježi.
SVE JE TO ŽIVOT!
Svaki dah, svaki cvijet, svaki šum, sve je to tu da nam život učini ljepšim.
Zašto onda kvariti tu ljepotu?
SVE JE TO ŽIVOT!
Aktualnosti...........
O moj bože!!!!!!!
današnji dan mi je koma. sva sam nikakva, pravi sam meteropat ili kako ti se to vec kaže.
pobijedila srbija na euroviziji i jučer čujem komentar našeg DIVNOG predstavnika koji je kao i svaki gubitnik vidno razočaran u sve oko sebe. izjavio je da je u to sve umiješana politika, da su nepravedno srbi pobijedili. poruka dadi: VI STE JEDNOSTAVNO IMALI LOŠU PJESMU.
Napokon da je netko normalan pobijedio, da nije ništa čudno prevagnulo već da je prepoznana kvaliteta. zar to nije bila bit?????
Svatko će biti razočaran u sebe nakon neuspijeha, ali da baš mora ići ovako daleko???
No, nebitno................
Čula sam da je cijeli eurosong bio kao parada maski, pa nije ni čudo što je pobijedila cura koja je dijelovala najprirodnije.......
Uz sve to, pizdim u ovoj jebenoj školi..... mrzim što imam toliko za učiti ali drago mi je što se približava kraj.....
ne želim toliko analizirati svoj život. dosta je toga.
živim i gotovo, jebe mi se za sve što je bilo i šta ljudi govore. ima još jedna stvar kojom sam malo povrijeđena, ali odlučila sam preći preko toga. moram se usredotočiti na svojju sreću.
valjda ću imati uspijeha. jedino što želim je naći nekog tko će me voljeti.
kad bi to bar bilo lako??????????............................
pozz
Novo...
Nakon dužeg razmišljanja promijenila sam ime bolga, radi sebe.....
pozz
Svemu dođe kraj
Da, da...... svemu dođe kraj.
došao je kraj mojoj depresiji i svemu tužnom, ponovno sam u dobrom raspoloženju. stvari se vraćaju na svoje.
jedva čekam da završi škola da odem odavde negdje raditi. jednostavno da izdvojim vrijeme samo za sebe. dosta je bilo broga i glupiranja, ako su drugi umišljeni i pokvareni ne moram biti i ja.
došao je kraj zamaranjem glupostima, došao je kraj djetinjastom ponašanju. JEDNOSTAVNO JE DOŠAO KRAJ. i sretna sam.
sretna sam jer sam sretna. to je to.
glupo mi je brinuti se o tome šta su drugi rekli, jer oni ne znaju brinuti za sebe.
ma briga me za njih, nek priča tko šta hoće ONI MENE JEDNOSTAVNO NE MOGU POVRIJEDITI JER SAM JAČA OD NJIH.
dosta zamaranja moje "lijepe" glavice tim budalama.
Stanje u školi je zadovoljavajuće. trebam još ispraviti matku i sve je ok. al to će biti teško, matematika mi je strani pojam.
dosadni maturanti već polako počinju sa zviždaljkama ispirati mozak. NEKODU ŠTO PRIJE.
Ne znam šta da pišem, jedino mi je na pameti da danas ne zaboravim kupiti aceton.
Kad će ljudi postati normalni?
Da sama odgovorim na svoje pitanje, NAžALOST NIKAD NEĆE!!!!!!!!!!!!!
U najtežim se trenutcima poznaju pravi prijatelji tad se dokaže tko je spreman u svume biti uz tebe a tko ti mirne duše zabije nož u leđa. e, pa ja sam kroz takav jedan filtar izgleda morala propusititi sva svoja poznanstva i prijateljstva. i zadovoljna sam kako je sve ispalo. da pojasnim, u srijedu završim u bolnici i tad mi je stvarno bilo teško i trebala mi je sva hrabrost svijeta da podnesem sve kroz što sam u tom trenutku prolazila. svi, ajmo reći, svi koji su mi i prije značili i bili uz mene i sad su a što se događalo meni iza leđa je ono što mi je najbolji dio priče. Živim u maloj sredini i svatko je za sebe u glavi stvorio priču i u to su sami sebe uvjerili. nije bitno to što sam u bolnici bila iz zdravstvenih razloga koji me muče već par godina, bitno je njima da imaju trač koji se prenosi dalje brzinom munje. a nikoga ne zanima prava istina. šteta je što mi se mora dogoditi nešto loše da bi se to saznalo a do tih ljudi mi je najiskrenije bilo stalo. a sad da me i pogledaju mogla bih bez pardona okrenuti leđa i malkice im rodbinu spomenuti.........koji put al ne pretjerano............ To su ljudi koji meni iza leđa govore loše stvari osobama koje me nikada nisu pretjerano ni voljele a i ni ja njih a s druge strane o tim ljudima meni loše govori. KOJA OČITA DVOLIČNOST!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!Mogla bih ih golim rukama zadavit jer mrzim takve ljude njihovu osobnost. oni ne vole nikog osim sami sebe. ali opet me je to razočaralo. ali hvala Bogu pa sam se "probudila" i ne želim s njima nikakav kontakt. a da nismo prošli mnogo toga zajedno bila bi manje razočarana. ali odbro. sad znam kakvi su ljudi oko mene i trebam se okrenuti prema sebi i brinuti se da dvolične ljude maknem od sebe.
Dragi moji, priče o mojoj trudnoći su laž, priče kako sam zbog jednog dečka završila u bolnici su laž, sve su to priče tih dotičnih dvoličnih ljudi. Ali važno je da ti ljudi meni u oči kažu kako to nije istina, prvi put čuju zato a da ne spominjem da me gledaju kao osmo svjetsko čudo, neki izvanzemaljac koji je tek sad sletio na zemlju i pokušava okupirati njihov svijet.
izašla sam iz bolnice preporođena.i dalje sam pozitivna i optimistična ali definitvno pametnija. to mi je važno. a na svijetu će uvijek biti ljudi koji neće imati svoj život već će živjeti kroz tuđe.
pozzz
