osjecah se kao da odlazim u zatvor bila je ponoc i 22 a ja san koracala svojon ulicon s naprtnjacon na ledima i torbon oko vrata jedino sto san mogla cuti su bile moje potpetice hodala san polako, ogledavajuci se o parkirana auta sa strane.... stajala san onako bosa ispri njega, s crvenon kapon ,zelenim naocalama pogledavah se u ogledalo svako malo za mi je sto razocarah nju... al za ostalo mi nije za... .... krenuh onako vesela puno samopouzdanja i optimizma... na ono sto se dogodilo nisan tila ni razmisljat cemu? da jesan ne bi mi bilo onako kako je bilo brinila bi se previse...i ne bi mogla uzivat suocih se hrabro prvi put u okrsaju s njim nisan ni suzu pustila da su mi uzeli ovo na cemu sada pisen... ustinu bih poludila.... jer ovo je moj zivot... nemoj te se pouzdavat u mene jucer svatih da san sve osobe koje mi jesu drage il su bile drage, iznevjerila... i to boli.... jeste znali da se u tramvaju griju stolice?ja ne.... ispekla mi se guza sinoc |