Brane srusit cu sve!

utorak, 19.09.2006.

Nisam luda, samo vjerujem u čuda!

Napoookon....što mislite..pa našla sam vremena za novi post...valjda će biti dugačak...puuno se toga dogodilo u zadnja dva tjedna....prvo i "osnovno" počeo je pakao tj.škola...možda i nije pakao(zbog ekipe)...prvih dana nije se događalo ništa posebno..malo sam se uhodavala....ispitivanja nisu još počela samo je profa iz fizike danas jedno ispitala...usput za izborni predmet sam izabrala fiziku jer će mi trebati ako budem išla na faks na koji mislim ići...na pojedinim satima u školi smo crkavali od smijeha zbog profesorovih bisera ali i učeničkih.To mi je najdraže u školi.Ali ne mogu vam opisati kako je moj razred postao užas,dio mog razreda preciznije...ta jedna ekipa od par muških i par ženskih je nepodnošljiva.Umišljaju da su glavni,o svemu hoće da vode računa i gledaju ostale s visoka.Ja ludim jer ne mogu podnijeti ljude koji dijele ostale ljude prema nekim glupim predrasudama i omalovažavaju ih...mrzim takve ljude i sve bi im sasula u facu.Zbog toga ih izbjegavam.To je umišljeno do bola.Danas je situacija malo izmjenjena jer sam ja odlučila preuzeti malo veću ulogu.Neće mi netko nametati svoje mišljenje niti ću dopustiti da ispadam glupača pored "velikih faca" koje se prave da su netko i nešto.Tzv. rockeri.Prave se folirantima i ismijavaju one koji slušaju narodnu(cajke).Moram priznati da sam i sama nekada ne tako davno mrzila cajke i nisam razumjela one koji to slušaju.Stvari su se promjenile i sada ih slušam ali samo kada sam u kafiću.Vjerujte mi da ako želim naći nekoga "bližnjega" znate već u kojemj smislu moram izlaziti u takve kafiće.Moj grad je malen i stvarno su rijetki kafići gdje ne puštaju cajke.Već sam se navikla a i ne obraćam toliko pažnje.Sve i da hoću naučiti pjevati ne mogu kao prvo jer ne razumijem gotovo ništa osim pripjeva a kao drugo ne želim se ni truditi naučiti.I treće ne pronalazim sebe u takvim pjesmama...malo sam izlazila u grad jer mi je pomalo dosadilo.U zadnjih godinu dana sam se dosta promjenila.Stekla sam više vjere u sebe,bolje upoznajem ljude i pokušavam im pomoći i razumjeti...Ako netko ima problema rado ću priskočiti...ne mogu vam opisati kako se osjećam kada mi netko udjeli iskreni kompliment i lijepu riječ.Mislim da mi u životu najviše nedostaje potpore...ne znam se izraziti ali fali mi ono nešto...možda prava ljubav....u zadnje vrijeme sam se osjećala užas jer sam zapadala u ljubavne krize....osjećala sam da mi treba ljubav i ne mogu se riješiti te misli....ne roditeljska ili prijateljska ljubav nego ono nešto dublje...kad bi bar bila sigurna da postoji onaj pravi...ali čak i da postoji kako ću to znati?Možda po onoj koja kaže da je prava ljubav kada ti je prva misao ujutro ON i zadnja misao navečer ON....možda tko zna...u ovom okrutnom svijetu se osjećam tako malenom poput zrna pijeska u pustinji...tko sam ja da promjenim svijet iako bi to rado učinila da mogu...a tko uostalom ne bi?Počela sam se oslanjati više na sebe i vjerovati da mogu ostvariti snove i odlučih da idem boljim putem...biti ću uporna i ustrajati i nitko me neće pokolebati!Borim se sama protiv vjetra i oluje....preko trnja do zvijezda....imam vjere i prevladavat ću sve prepreke...naš najveći uspjeh nije nikada ne pasti nego se uzdići svaki put kad padnemo...tek sad shvaćam značenje prethodne rečenice!Nova Ivona osvaja svesmijehyeskissMoju malu glavicu uznemiruju samo neke stvari....stara klasika,zdravlje,sreća ali onaj dio gdje se spominje ljubav je najgori...ubit će me u pojam....samo mi ta sreća fali...koja opsjednutost....ali ne ide iz glave....ono kad me netko pita u koga si zaljubljena bez razmišljanja mogu reći u ljubav...I da mislim da sam najvještija u preskakanju s jedne teme na drugu!I puno volim pisati o nečemu....kada imam volje...
Jao pa zaboravila sam!U nedjelju sam dobila psa ali nije više kod nas...norazloga ima dosta...presladak je i zavoljela sam ga odmah ali prevelika je obaveza a mi često ostavljamo kuću praznu pa i nemamo vremena...tati sam rekla da nije trebao toliko hvaliti psa i nahuškat nas da je super a nije ni razmišljao u što se upušta.Ali od toga svega na kraju ništa...pas je ponovo kod gazdarice a meni ostaje samo mala uspomena na prekrasno biće....smijehkisskiss
Moram pohvaliti vaše komentare,osobni rekord hehe!U školi još uvijek nemam puno za učiti i obećala sam sebi da neću iznevjeriti povjerenje roditelja koji vjeruju u mene a ni same sebe.Forca!

- 23:08 - Say your opinion(1) Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

0