Mislim da nema tog ko nije bar jednom poželio zbrisat iz vlastite kože.
Ne nužno u tuđu, neg samo zbrisat iz svoje. Onaj filing kad ti treba samo malo da nisi tu, s tim, sa sobom. Mrzim taj osjećaj.
Mrzim još i onaj osjećaj kad se probudiš i onda ti se čini da te ono prije spavanja neš baš mučilo. Ne možeš se sjetit što ono. Što? Što? Što?
I umjesto da kažeš - blaženo neznanje, glupa memorija – hura. Ne, ti kopaš i kopaš – koje mi je ono sranje u životu? Koje? koje? – aaaaaaaaaaaaaa da!
Sjetih se!
U jebemu mater!
