Il prezzo della liberta'

utorak, 18.07.2006.

Moj Ocuh i ja..moja omiljena prica..

Vec dugo sam zeljela napisati post o ovoj temi..danas mislim da je najbolji trenutak(o.a.skuziti cete kasnije)...
Dakle,moja malenkost se rodila prije 23 godine...u kuci u kojoj je vec bila samo majka..a otac?on je uvijek bio negdje na poslu...par godina nakon mog rodjenja preselio se u jednu drugu europsku drzavu i zauvijek u njoj ostao.nije mi nikada nedostajao jer se nikada i nisam bila navikla na njega.u nasoj kuci koji on je uvijek bio gost.a i mi smo se uvijek osjecali poput gostiju jer smo uvijek iz n-tih razloga mjenjali mjesto prebivalista...ja,tvrdoglava kakva jesam,nisam nikada zeljela promjeniti skolu...pa se ponekad desavalo da bi mi skola bila jaaako udaljena od stana...bila sam malena ali se dobro sjecam osobe koja me uvijek spasavala od kise...uvijek je bio negdje tu...tih...smiren i uvijek na mom raspolaganju..moj "andjeo cuvar"...znala sam da nije nepoznata osoba...znala sam da ga mama poznaje i da u njega mogu imati povjerenja...moja je mama uvijek radila...ja sam cuvala brata koji je dosao jos dok se otac pojavljivao...sjecam se kad bi me bolio zub da bi se uvijek nekako misticno nasao u blizini moj "andjeo cuvar" i odvodio me u zubara...donosio lijekove...donio kruh....donosio smirenost...ja sam uvijek bila buntovnica..derala se na svih pa i na njega...ponekad mi je cak i smetala ta njegova smirenost...ponekad mi je smetalo to sto nisam znala njegovu ulogu u mom zivotu...uvijek je bio tu a nisam znala tko je...ja bih zahtjevala objasnjenja a on mi me samo pogladio po kosi i njezno mi se nasmjesio....znao je da nije bila njegova duznost da mi objasnjava...
oduvijek sam zeljela raditi sve sama..tudju sam pomoc zustro odbijala...ali on mi nista nikada nije nametao...nicim me nikada povrijedio...nikada povisio glas..nikada nista nije zahtjevao...oduvijek u mene bezuvjetno vjerovao...njegova ljubav prema meni i mom bratu nadmasuje sve ljubavi ovog svijeta.jer on nije nas otac.jer on ne mora biti nam poput oca(na kraju krajeva mi i imamo naseg oca) a on je najbolji otac na svijetu....vise puta me dovodio s autom u italiju i vracao se istu vecer....jedina je osoba na ovom svijetu koja zna u svakom trnutku kad su meni ispiti(a ni ja vise ne znam)...uvijek je bio na mojoj strani..uvijek se zalagao za moja uvjerenja(cak i kad su bila potpuno besmislena)....on je bio na svim mojim treninzima...on me naucio voziti auto i time mi ostvario moju veliku zelju..on je sjedio nocima za sankom po diskotekama da bih ja mogla ici plesati...godinama se nocu ustajao iz sna i dolazio po mene..nikada nije nije zjevnuo ni trepnuo okom....nikada!nikada nije dopustio mami da na mene vice...postivao je svaku moju zelju i borio se za moju srecu do zadnje kapi krvi....presao je preko brze rjecice hladne kao led da bi meni dohvatio balon..pratio me u shopping kad nitko nije htio i savjetovao me...nikada nije zaspao da meni nije zazelio laku noc...njegova dobrota,velikodusnost i ljubav nemaju granica..i kad bih protiv bioloskog oca pricala moj bi me ocuh smirivao i govorio mi:"nemoj tako lontanice,ipak je on tvoj tata.."
znam da ova prica zvuci nevjerojatna li svi oni koji poznaju mene i njega(mog jedinog i najdrazeg ocuha,oca nad svim ocevima)znaju da ovo nije ni 1% cijele price....
ja ga volim i cijenim vise od icega na ovom svijetu a danas sam toga posebno svijesna.danas je moj ocuh imao prometnu nesrecu s motorom...imao je direktni sudar s autom...letio je,razbio sofersajbu ali BOGU HVALA ziv je i nije nista slomio...prepao se i sve ga boli ali ziv je!!!to je najbitnije...ja sam jos u soku..ne smijem ni pomisljati sta mu se sve moglo dogoditi...danas sam se uvjerila da ne mogu jos zamisliti zivot bez njega...on je moj tihi oslonac...moja podrska...moja topla rijec..on je onaj kojeg zovem kad mi je najteze...on je onaj koji bez iti jedne rijeci mi kaze koliko me voli i koliko sam mu bitna...on je onaj uz kojeg se ja osjecam da vrijedim...on je osoba koja je uspjela smiriti moju mamu a to je ravno svjetskim cudima...on je atmosfera mog doma..bez njega ja i ne bih bila vise ja...BOZE HVALA TI STO SI GA CUVAO!!!!toliko mu toga nisam rekla...toliko toga zelim da zna...jedva ga cekam vidjeti i zagrliti...on je onaj koji je uvijek davao a nikada nista trazio...
smatram da je moj ocuh jedna velika iznimka na ovom svijetu,jedna velika osoba jos veceg srca...ponosna sam sto me on smatra njegovom kceri...i presretna sto sam takvu osobu imala kaou ulozi oca i sto je jos tuu...hvala ti boze...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv