Evo, nakon kraćeg odmora od 4 dana, ponovno se vraćamo u školske klupe, buljeći u bilježnice, stropove, pod, ploču ne znajući di se nalazimo, a kamoli šta ona faca koji se naziva profesorom priča.
U školi je najzabavnije: crtat, šarat, čekat odmor, ić kući, podjebavat profe, itd.
Što mi radimo tamo? Zapisujemo (kako ko ) stvari u bilježnicu da bi mogli kasnije nekoncentrirano čitat i pravit se da učimo.
Čemu to? Time mi proširujemo svoje znanje koje je "bitno" za daljni život, kao npr. kako nastaje O3 (ozon). To je, vidite, veoma bitno jer moramo to znati! Zašto? Pa da znamo, makar nam, zapravo, nikad neće koristit, osim možda u nekim kvizovima, al tamo i koristi ak znaš nabrojat glavne leteće medvjediće... Pa kak bi mi mogli nastaviti naše živote kad ne bi znali kak nastaje ozon?
Zašto onda idemo u školu? Pa, tamo zbilja i naučiš neke korisne stvari, al 40% nam nikad neće trebat. Dakle, da bi naučio onih 60% korisnih stvari moraš učit i potpuno beskorisne.
A zašto ne bi ukinuli te beskorisne stvari? Odgovor je jednostavan: ljudi jednostavno vole mučit druge ljude. Svi su zapravo sadisti.
Zaključak: idite u školu i slobodno bježite sa satova ako unaprijed znate da je nešto potpuno NEPOTREBNO (ko npr. biografija Ivana Gundulića il nekog tak).
Ja sam taman sad pojeo svoje 2 šnite miješane marmelade i mlijeka... Sad idem malo "štrebat" pa u školu... Koja sreća, koje veselje, 6 sati + 2 u eurolingui... Odma iz željezare moram ić u grad jer mi u prokleto 8 počinje prokleti engleski... ko da ga ne znam dovoljno
Aj užifajte ljudovi!
~Keep the faith!~