I tako sjedim sama ali za promjenu nisam ni usamljena ni depresivna niti agresivna.
Gustam u samoci, miru.
Stizem ono sta nisam preko dana.
Razmisljam...
Za promjenu ne gone me moji demoni.
Samo otkucaji vlastitog srca.
Samo udisaji.
Plitki i tihi.
Inace ne volim tisinu ali sad mi prija.
Mozda se mjenjam?
A mozda mi je vise dosta svega....