I tako sjedim sama ali za promjenu nisam ni usamljena ni depresivna niti agresivna.
Gustam u samoci, miru.
Stizem ono sta nisam preko dana.
Razmisljam...
Za promjenu ne gone me moji demoni.
Samo otkucaji vlastitog srca.
Samo udisaji.
Plitki i tihi.
Inace ne volim tisinu ali sad mi prija.
Mozda se mjenjam?
A mozda mi je vise dosta svega....
Bjes, pjena na usta i zamagljen vid
Razdrazenost, pomahnjitalost, opicenost
PMS?
Zasto uvijek na mene se navuce agresija...
voljela bih jednom
samo jednom...
Potrcati ispod duge i naci vilenjaka...
Naci carobni grad i popesti se u oblake...
Izgraditi svoj dom od slame
i pojesti Crvenkapicu!!!
Upozorenje!
Oci mi blistaju a usne suhe u cerek razvucene
ramena ukocena a sake stisnute
Trbuh mi se grci ali ne od gladi...
Pazi! Trazim te...
Pazi! Grizem...
A cjepljena nisam....