Pošaji ga meni i ne beri brigu!- bilo je zadnje šta je baba dreknila u slušalicu prije negoli je istu poklopila.
Koga?-pita ćaća
Pašketa, onoga maloga šta je bijo u komuni…-počne baba
Koga?????-zaurla ćaća
Pašketa, onoga maloga šta je bijo…-počne baba
Ma čujen te šta govoriš ali di ćeš njega zvat??
Prodaće nan stanje i imanje, zaklaće nas na spavanju za dvi kune..-usplahiri se ćaća.
Ne brabonjaj! – baba će odrješito-Ja ću upravit šnjime!
Sutradan eto Pašketa..”Sinko”-kažije mu baba-vidiš ovaj armerun? Tute su ti moje penzije, zlato od pokojne matere i ako u bilo šta od toga takneš stuću te tako daš parit bonsai od čovika! Jesi me razumijo?- unese se baba Pašketu u lice.
Jesan-reče Pašketo ne obadavajuć je puno. Vec smo mi tada znali da jadni Pašketo.
Sutradan kad smo mi koji nismo baba došli kući, imalo se šta vidit:
babin armerun pritunban, od Pašketa ni traga ni glasa, a baba mirna, sidi i slaže šugamane po boji. Kad je baba mirna to može značit dvi stvari: prvo, da je stvarno mirna jer joj se likarija pomišala sa crnin vinon pa se stvorio željeni efekat ili da je van sebe ali neće da oda koga će od nas prokinit jer ona voli kad nas obuzme straj od iščekivanja.
Ee Pašketo, Pašketo!- vrti baba glavon. Pa šta je ta budaletina mislila? Da ću ostavit stvari di san mu i rekla?? Eto viš, više mene boli šta je on glup nego šta se drogira!- tužno ce baba.
Pa doda: “A opet, žaj mi ga je! Isto san mu ostavila kunu, pa nek šćedi.. A sad ga čekan da se vrati pa da mu kosti sataren !”
“Pa baba sad si rekla da ti ga je žaj!”- spomene sestra
“A da vidiš kako će mi ga tek bit žaj kad ga sataren!”
Nije prošlo 15 minuta kad eto Pašketa, malo nervožast ali takav je i inače.
“Jesi se ubojo?”-pita baba
“Nisan, ne daju na dug!”- kaže Pašketo.
“A pantiš li šta san ti kazala za ovi armerun?”-pita ga baba
šta?- napola nezinteresirano će Pasketo
“Da ću te satrat ako kreneš u njega..”- priprema ga baba za neizbježno.
Pašketo niti tiče niti miče. More mu bit jer ne zna on babu dobro a u ono šta je o njoj čujo ne viruje pa samo nehajno reče: “ Ma daj, stara, uvatila me bila kriza..”
Baba sućutno klima glavon ka da je i sama bila na drogan pa zna kako je to.
“Je,moj Pašketo, gadno je kad uvati kriza..evo vidi, mene bas ćapala jedna, evo na…!
Pa se digne i strovali Pašketu pest ćipo ispod oka. Pašketo se zaginga već od prvoga udarca no baba je svejedno podigla i drugu ruku da će ga zamlatit …
... kadli sestra vikne : Nemoj baba! Ubićeš ga!
“Pa šta??! Ubila ga ja ili droga isto mu je. Vako je jeftinije!”
Ja san se obisila o babinu drugu ruku da baba ne ubije Pašketa nego da Pašketo dobije šansu umrit prirodnon smrću, od droge.
Dobro je!Silazi!Neću ga!!!-dreči baba. Ima i drugih načina!
Otvori vrata od ostave i gurne Pašketa unutra.
U ostavi smo mi držali orave sa sela, konzerve srdina koje stoje tu još od vrimena kad se trkalo u sklonište, nesparene papuče koje je materi žaj bacit, barbike bez glava, karton mlika za nedajbože inflacije i jos mnogo korisnih stvari..
“Pustite me vanka! Nema ni žarulje ode!”-protestira Pašketo
Tu’š živit misec dana!- objašnjava mu baba učvršćavajuć zasun na vratima. Izaćeš kad te ja molan ili kad ti triba pišat a to ne znači da će ti se to dvoje potrefit istovremeno! Ranu ćeš dobijat kroz ponistru!
Ma jeste li vi normalni?!! šta je ovo?- viče Pašketo
To ti je Ćenakolo- odvrati mu baba…
…živija je tako Pašketo u Ćenakolu dva dana i dva dana ga je meni bilo zaj. Jer Pašketo mene najboje razumi. Uvik on mene sasluša, nekad za 5 kuna a nekad i đabe.
Zato san ja otvorila zasun na vratima i pustila Pašketa vanka. Kad je baba otkrila da je Ćenakolo prazan odma se snervala.
“ Kako je uteka?? Saće se opet drogirat!!”
Ja san kazala da bi se Pašketo drogira i da je osta u Ćenakolu.
Ma nemoj?-pogleda me baba popriko. A kako bi se to drogira da je osta u Ćenakolu kad u Ćenakolu nema droge?
Tako jer si mi ti rekla da je religija opijum za mase.