PISKARANJE JEDNE BAKE

  rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Listopad 2010 (1)
Siječanj 2010 (1)
Listopad 2009 (2)
Rujan 2009 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

PISKARANJE JEDNE BAKE

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

30.09.2009., srijeda

POSJETA VUKOVARU UZ DONACIJU KNJIGA

Grupa blogera sa T-portala (Bigblog), ove subote posjetila je Vukovar, na poziv jednog divnog Vukovarca, inače blogera tog portala, glazbenika i umjetnika uopće, a divnog čovjeka. Blogerica "garavica" posjedovala je veliku količinu knjiga, pa se interesirala preko bloga kako i kome ih pokloniti, jer to nisu samo bezvrijedni papiri. Tu je cjelokupna lektira, tu je blago pisano i na hrvatskom i na srpskom jeziku, koje se skupljalo godinama. Literatura koja vrijedi zlata. Donacija ugovorena, mi spremni za putovanje, svatko sa još kojim primjerkom koje knjige, našli smo se pred tehničkom školom "Nikola Tesla" u Borovom Naselju. Zgroženi samo vanjskim izgledom, bili smo još više ugledavši zgradu iznutra, u kojoj se školuje cca 450 učenika hrvatske i srpske nacionalnosti. Dočekavši nas jako srdačno od ravnatelja, koji bdw svoju dužnost u ovoj školi obnaša punih 27 godina, profesorice hrvatskog jezika i književnosti - ujedno i knjižničarke, te još jednog profesora, svi smo zajedno istovarili oko 500 knjiga (naslova). Ravnatelj nas je primio u svome uredu, vrlo skromnom, a kada smo pogledali školu ostali smo šokirani. Ne možemo se oteti utisku da je ovdje potrebna samo "crna kronika" da bi nešto pokrenula za obnovu te škole. Sportska dvorana neupotrebljiva, razredi sa rasparenim stolovima i stolicama, bez parketa, a prozori zakucani čavlima kako se pri vjetru ne bi sručili zajedno sa štokovima na glave učenika.
Nakon ovog donatorskog dijela, obišli smo Ovčaru, o kojoj nemam ništa posebno za reči, osim da sam zgrožena što branitelji Vukovara prodaju svoja djela na prostoru za suvenire. Zar su to morali dočekati, kako bi mogli preživjeti, pogotovo što su mnogi od njih ranjenici koji su prošli i logor a sada rade posao, kako kažu "od srca", ali sumnjam da im je lako.
O druženju blogera međusobno nemam što kazati, osim da smo se upoznali i stekli nove prijatelje. Već smo se dogovarali kako ćemo sljedeće godine krenuti u nove akcije i druženja. Još uvijek pod dojmom viđenog i doživljenog, sve vas srdačno pozdravljam.



- 13:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>