Lollipop_May

tuga se najbolje ubija u alkoholu...tako barem kazu nasi stari... a i svi pjevaju o tome...

vidimo se jednom kad pokupim razbijene komadice svog zivota, poljepim ih i vratim se u normalu. i vise nikad necu biti ista.... tesko da ce i ove boje roze i plave sto ocrtavaju moju nekoc leprsavu dusu biti ovako blistave...mislim da ce ipak malo potamnjeti...

bili ste divna publika...cao adio..zbogom!

budite mi dobri..uzivajte u ljetu ....
voli vas sve a neke posebno mnogo vasa Lolly

U moju firmu svako malo upadnu trgovački putnici kod kojih se kolegice opskrbljuju seksi stvarima. Prošli put su mi predbacile da kakav sam ja to muškarac koji svojoj dragoj nikad ne kupi `nešto seksi'. Istina nisam pokazivao interes, no što je zapravo seksi? Postoje uvriježeni mitovi o tome muškarca što mu je `najseksi' što je njegova družica ikad odjenula, saznale biste da ne morate snatriti o mrežastim čarapama, halterima, čipkastom donjem rublju, push up grudnjacima, korzetima i ultraminicama. Saznale biste i da vam ne moraju naticati stopala na visokim potpeticama i da ne morate natezati tange preko ruba hlača...

Samo bez šiljaka Za led
Nema potrebe ni da ga vodite u trgovinu rublja i čarapa, jer kad ugleda sav taj ubojiti ženski arsenal, možda se toliko zbuni vam nikad ne bude htio priznati da su mu na vama ipak najdraži neki jednostavni, svakodnevni detalji za koje vam nije ni onkraj pameti da uzbuduju muškarce.
Na pauzi sam okupio probranu ekipu kolega. Sjeli smo u kafić i već nakon prve
runde složili se oko šlafroka. Slafrok je seksi. Pogotovo u kombinaciji s neodoljivim
natikačicama s placa i grubi vuneni pulover ležerne pidžame u kombinaciji s njegovom
omiljenom majicom FC Barcelone ili recimo, dresom Vatrenih. Po mogućnosti s desetkom na ledima. To je garancija da će na vašem gostujućem travnjaku izaći iz šesnaesterca, prenijeti igru preko sredine terena, preuzeti inicijativu u napadu i angažirano odraditi čak i sudačku nadoknadu.

Evo, recimo, meni je na mojoj ženi jako seksi ručni sat. Taj detalj na njenoj ruci izgleda prekrasno. Kad kasnim, znam da će se ljutiti, stalno pogledavati na sat i spominjatimi ime. A tako je seksi kad je ljuta...
Dok izgara na trgu poput vatrenog salamandera i okreće glavu lijevo i desno ne bi li me ugledala u mnoštvu, cijela vijori kao šal od svile. Kao marama. Oda, marama... Kupio sam joj maramu. Hrpu marama. One nikada ne izlaze iz mode. Mogu se nositi oko glave, pojasa, torbe, a onda sve to zajedno ovijeno oko moga vrata dok me ljubi i opraštami sve. Marama ima svakakvih oblika, boja, dezena i materijala, ali na njoj ipak najviše volim svilene. Nisam nimalo ravnodušan dok maramom podvezuje kosu, stavlja sunčane naočale, sjeda u kabriolet, navlači kožne rukavice i – dama je spremna za vožnju!
Vežemo se i polazimo. Barem u mojoj mašti jer joj još nisam kupio kabriolet, no do tada me,
ljubavi, slobodno možeš do milje volje vezivati nekom od onih Hermesovih svilenih marama na koje sam spiskao devizne dnevnice, umjesto da ih zajedem i zapijem s kolegama u nekom
pubu.

Da, baš onakvim Hermesovim maramama kakvima je Sharon Stone vezivala svoje frajere u "Sirovim strastima”

Kad sam je odveo na aikido, rekao sam joj da joj treba samo stara trenirka. No, na moje iznenadenje, izašla je u kimonu! Kosu je podigla u punđu, bosim nožicama zatabanala
dvoranom i čučnula do mene.
U dojou, kako se na japanskom naziva dvorana za trening, nastao je muk.
Netko se poslije zakleo da je shvatio zen-budistički koan o zvuku pljeska jedne ruke.

I dobro joj je krenulo. U redu, ona je bivša balerina i zna sve te stvari oko ravnoteže, brzo je pohvatala i svu tu složenu koreografiju pokreta. Dobro znam, a zna to i cijela moja ekipa s treninga, da se mi, kad se moja draga pojavi u kimonu, jednostavno razoružamo.
Lišava nas svake želje za otporom i pomalo je smiješno gledati kako mala, kovrčava pahuljica u bijelom razbacuje sve te mrge po tatamiju kao da su strašila od slame.
I tako, subotom dode kući s posla, skine svoj poslovni kostimić, odbaci štikle s grozomornom peturinom, frkne mrežaste čarape nekamo preko sobe i uskoči u kimono. Dokjoj ja serviram rižu, ona iz svoje pundice vadi kineske štapiće i namiguje mi preko zdjelice s tofuom, bambusom i shi take gljivama.
Začudili biste se što je nekim muškarcima seksi.

MOM DEVILU
Jučer sam napravila nešto grozno. Posumnjala sam u osobu koja je uvijek bila uz mene, i kad su me svi drugi napustili, on je bio tu i podržavao me u mojim snovima, i tad me poznavao samo kratko, a kao da me znao u dušu.
I nikad mu nisam mogla reći ne. Nikad mu nisam mogla išta odbiti. I kad mi je bilo teško, kad sam ga gurala od sebe, točno je znao koliko i kada treba ustrajati, a kada me pustiti, i otići koji korak nazad. Ponekad mi se čini da me poznaje bolje od mene same.
Sobu mi često ispunja njegov miris, iako on nikada nije nogom kročio u nju.
Prošle noći, pred jutro, sam ga sanjala. Bili smo zajedno jednog zimskog popodneva, ispred HNK u Zagrebu, sve je odisalo nekim ruskim štihom. Čak smo bili i zabundani. Prolazili smo između nekih indijskih izvođača. Pitam se kako im nije bilo hladno. Ja sam imala fotoaparat, neki starinski, izgledao je i bio kompliciran, i klik! Škljoc! Blic! Nije mi baš išlo. On je bio tu. Nasmijao se mojoj smotanosti i pokazao mi kako se to radi. Bio je ponosan kada sam uspijela!! Šetali smo među nekim drvećem, kojeg inače kod HNK-a nema, pa kao da je posuđeno sa Zrinjevca. I sjeli smo na neku klupu. On porijeko..a ja kao da ću leći..samo sam torzo i glavu naslonila na njegova prsa...priljubila se.... mirišala ga.... grijala se... Tako smo zajedno gledali ovaj mali cirkus. Upitao me gdje mi je prsten koji mi je jucer poklonio. Bio je kod kuće jer mi je velik, bojala sam se da ću ga izgubiti. Moram ga odnijeti na smanjivanje. A predivan je prsten. Čudne, plave boje. Plavi metal. I to je bila zadnja rečenica...samo sam se nazad vratila u njegovo naručje...i on me pogladio po glavi...pomirisao mi kosu i poljubio me.....

Probudila sam se u suzama, što od divnog sna, što od spoznaje da možda nikada više neću osjetiti njegov miris, njegov dodir, poljubac.... i da sam za to kriva sama. Bol koju sam tada osjetila ne mogu nit opisati. A sve samo zato jer sam bolesno nesigurna. I u svoj svojoj optimističnosti, nekako uvijek zaglibim u najgorim verzijama i pretamnom pesimizmu. Previše se strahova mota mojim bićem, previše strahova koje često ne znam sama otjerati. I onda se dogodi ovo! Počinjem sumnjati. U njega. Kojeg volim više od svega. Koji to ne zaslužuje. I koji uvijek i uporno, baš kad se ja najmanje nadam, ostaje uz mene... i voli me.
Voli me unatoč svemu. I bori se više od mene.
A ja sam uvijek mislila da sam borac. A gle me, nisam ništa više od kukavice. Mora da sam borac samo za nevažne i krive stvari. A najmanje za Ljubav.

Jučer gotovo da sam se predala. Jutros, jutros sam ustajala jedno tri sata. U krevetu nekako uvijek nalazim spas. Dobro skrivalište od oštrobolne stvarnosti.
Još nije bilo glasa od njega. Mislila sam da je to kraj. I kad su moji najgori strahovi gotovo postali stvarnost, nakon prve zbunjenosti i opće neuračunljivosti, povrijeđenog ega; nastupila je spoznaja da sam gadno zajebala stvar. Razmišljala sam, što bi bilo da su moje sumnje istinite. Dan (jučerašnji) sam provela u općem negiranju onog očitog. Ne bi me bilo briga, ne bih to podnijela stoički, ne bih bila neka snažna iron lady, koju prekid veze ne bi nit dirnuo. Ne... bila bih u potpunosti slomljena.
Probudila sam se u suzama. Tako mi je nedostajao. Nisam željela razmišljati uopće o tome što ću ako je zaista gotovo. Ne želim reći, ne želim znati, ne želim priznati da je tako. Ako je tako.
Znam da život ide dalje nakon takvih stvari. Ali ja svoj život želim proživljavati samo s njime.
Moja ribica hrče po noći. I znam da ni jedna ne bi hrkala onako kako to on radi. Kad provedem par dana kod njega, povratak kući je čudan..jer nema pozadinskog zvuka. Čudno je, al često mi to nedostaje. Hrkalica moja ...
Nakon što mi je trebalo tri sata da ustanem..odgegala sam se do kompa... poznato tumtum u grudnom košu. Prespori gmaz! Diže se iskon.....ajdeee!!!
Čitam. Moj ljube, kratak i jasan kao i uvijek. I opet je ostao. Ovaj put sam prešla mjeru, ali on je ostao. I uvijek će biti tu.
Moram naučiti gledati na stvari iz više kuteva, i da nije uvijek najgora situacija stvarno stanje stvari. Moram naučiti kako pobijediti strahove i održati vjeru u ljude. Posebice one koje, jelte, volim.
Hvala ljubavi, mom malom vražiću što je ostao, i što će mi pomoći da to prebrodim i naučim vjerovati u nas.
Hvala ti što me voliš unatoč svim mojim mušicama, koje znam, ponekad izluđuju.

Voli te tvoja lolly