MALI ZEC
Bio jednom jedan mali zec. Po cio bi dan skakutao među šašom i rogozom na obali jezera. Jednom se dogodi da mu oštar list rogoza rasiječe usnu. Pođe on k vatri, pa se požali na rogoz.
“Vatro, vatro, spali rogoz!” reče zeko.
“Što ti je rogoz učinio, da bih ga spalila?” upita vatra.
“Rasjekao mi je usnu.”
“Sam si kriv za to, jer si pohlepan,” objavi vatra.
Dakako, to se nije svidjelo malomu zekonji, pa se uputi k vodi, da se požali njoj.
“Vodo, vodo, ugasi vatru!” reče zec.
“Što ti je vatra učinila, da bih je ugasila?” upita voda.
“Nije htjela spaliti šaš i rogoz.”
“A što ti je šaš i rogoz učinio da bi ga trebalo spaliti?”
“Rasjekao mi je usnu.”
“Sam si tomu kriv, jer si pohlepan,” objavi voda.
Dakako, to se nije svidjelo malomu zekonji, pa on pođe k lovcu, da se požali njemu.
“Lovče, lovče, ustrijeli vodu!” reče zec.
“Što ti je voda učinila, da bi je trebalo ustrijeliti?”
“Nije htjela ugasiti vatru.”
“A što ti je učinila vatra?”
“Nije htjela spaliti rogoz.”
“A što ti je učinio rogoz?”
“Rasjekao mi je usnu.
“Sam si tomu kriv, jer si pohlepan!”
Dakako, to se nimalo nije svidjelo malomu zecu, pa se on uputi do miša, da se požali njemu.
“Mišu, mišu, preglođi tetivu na lovčevu luku, tako da ga ne mogne rabiti,” reče zečić.
Mišu je bilo žao maloga zeca, pa on potrča da mu učini po volji. Ugleda ga lovac i spopadne ga bijes, pa napne luk da ustrijeli miša, ali zabunom odapne strijelu u vodu. Uzbuni se voda, i krene na vatru. Uplaši se vatra, i jurne na šaš. Plane šaš, i plamen dohvati maloga zeca. Oba mu uha i rep oprlji vatra, a tko je bio kriv za to, nego opet on sam!
(Basna naroda Mansi),