Komentari On/Off
Opis bloga
LUDI NAPISO OVAJ BLOG SAD DA SE ZNA
(al samo napiso što znaci da ne pisem ja postove neg loli )
VALENTINA NAPRAVILA DIZAJN OVOM BLOGU DA SE ZNA!
(al to ne znači da će valentina sad svima radit dizajneve nego samo dobrim prijateljima)
Somewhere over the rainbow
Way up high,
There's a land that I heard of
Once in a lullaby.
Somewhere over the rainbow
Skies are blue,
And the dreams that you dare to dream
Really do come true.
Someday I'll wish upon a star
And wake up where the clouds are far
Behind me.
Where troubles melt like lemon drops
Away above the chimney tops
That's where you'll find me.
Somewhere over the rainbow
Bluebirds fly.
Birds fly over the rainbow.
Why then, oh why can't I?
If happy little bluebirds fly
Beyond the rainbow
Why, oh why can't I?
Linkovi
IZVORI MUDROSTI
U povijesti našeg vremena paradoks je taj da imamo sve više zgrada,
a sve kraća dobra raspoloženja, šire autoputove, ali sve uža gledišta.
Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više, uživamo manje.
Imamo prostranije kuće, ali manje obitelji, više pogodnosti, ali manje vremena.
Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja, ali lošije prosuđujemo,
više stručnjaka, ali još više problema, više medicine, ali manje zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo bezobzirno, smijemo se premalo,
vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno ustajemo, budimo se preumorni,
čitamo premalo, televiziju gledamo previše, molimo se rijetko.
Multiplicirali smo našu imovinu, ali reducirali svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo premalo, a mrzimo prečesto.
Naučili smo kako organizirati naše postojanje, ali ne i život.
Dali smo godine životu, ali ne i život godinama. Bili smo do mjeseca i natrag,
ali imamo problema kad treba prijeći ulicu da bismo sreli susjeda.
Osvojili smo vanjski svemir, ali ne i unutarnje prostranstvo.
Načinili smo velike stvari, ali ne i bolje stvari. Očistili smo zrak, ali zagadili dušu.
Pobijedili smo atome, ali ne i predrasude. Pišemo više, ali učimo manje.
Planiramo mnogo, ostvarujemo malo. Naučili smo žuriti se, ali nismo naučili čekati.
Proizveli smo više kompjutora da bi sadržavali više informacija,
produciramo više kopija nego ikad, ali komuniciramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze hrane i spore probave, visokih ljudi, ali slabih karaktera; velikih
profita, ali površnih odnosa. Ovo su dani kad postoje dva dohotka, ali sve više rastava.
Vremena modernih kuća, ali uništenih domova. Ovo su dani brzih putovanja,
lako odbacujućih pelena, odbacujuće moralnosti, predebelih ljudi, noći koje stoje i ne miču se, pilula koje čine sve; od toga da podižu raspoloženje, da umiruju, da ubijaju.
Ovo je vrijeme kad ima svega u izlozima, ali ništa u spremištima.
Vrijeme, u kojem ti tehnologija može donijeti ovo pismo i vrijeme u kojem možeš odabrati hoćeš li ga pohraniti ili jednostavno odbaciti.
Sjeti se da provedeš određeno vrijeme sa svojim voljenima, jer oni neće biti zauvijek pokraj
tebe. Sjeti se reći ljubaznu riječ nekome tko gleda gore prema tebi sa strahopoštovanjem,
jer ubrzo će ovo malo biće narasti i napustit te. Sjeti se srdačno zagrliti onoga pokraj sebe, jer je to jedino bogatstvo koje možeš dati punim srcem, a ne košta te ništa.
Sjeti se reći: volim te- svojem partneru i svojim voljenima, ali iznad svega to moraš tako i misliti. Ako si iskren, poljubac i zagrljaj mogu otopiti sve povrede.
Sjeti se srdačno rukovati i odvojiti trenutak za nekoga tko neće biti pokraj tebe ponovno. Daruj vrijeme ljubavi, odvoji vrijeme za razgovor, dopusti si slobodu da podijeliš s nekim svoje intimne misli.
COLLEEN McCULLOUGH:
Prema jednoj legendi postoji ptica koja pjeva samo jednom u svom životu, ljepše nego bilo koji drugi stvor na ovoj Zemlji. Od trenutka kad napusti gnijezdo ta ptica traži trnovito drvo, i nema mira dok ga ne nađe. Uvuče se među njegove divlje isprepletene grane i pjevajući nabode svoje tijelo na najoštriji trn. Dok umire , njen bol prerasta u pjesmu daleko ljepšu od pjesme slavuja ili ševe. Cijena te pjesme je život, ali čitav svijet zastaje da sluša, a Bog na nebu se osmjehuje. Jer ono najbolje što postoji može se dobiti samo po cijenu velike boli… ili bar tako kaže legenda.
Ptica s trnom u grudima pokorava se nekom nepromjenjivom zakonu; on je tjera da se nabode na trn i umre pjevajući. U trenutku kad joj trn prodre u grudi, ona nije svijesna da joj donosi smrt; jednostavno pjeva i pjeva dok u njoj ima snage za posljednji pjev. Mi, međutim , kad zabijemo sebi trn u grudi, mi znamo. Razumijemo. A ipak to činimo. Ipak to činimo
P. COELHO:
Na obali rijeke Piedre sjela sam i plakala. Legenda kaže da se sve što padne u ovu rijeku- lišće, kukci, ptičja pera- pretvori u kamenje. O, kamo sreće kad bih ja mogla išćupati svoje srce iz grudiju i baciti ga u bujicu pa ne bi bilo više boli, ni čežnje ni uspomena.
JOSTEIN GAARDER:
Vrijeme ne prolazi, vrijeme ne tiktaka. Mi prolazimo, a naši satovi tikatakaju.
JOHN LENNON:
Život je ono što se događa dok smo mi zauzeti pravljenjem drugih planova.
JOSEPH JOUBERT:
Dobre izreke zameci su svega dobrog: čvrsto urezane u pamćenje, one hrane volju.
M. BEGOVIĆ:
Ljubav nije čudo, ali čini čudesa.
M. EILE:
Kupi psa, jer to je jedini način da za novac dobiješ ljubav.
RICHARD BACH:
Sloboda i radost ne postoje izvan tebe. Reci da su u tebi i u tebi su. Reci da su tvoje i tvoje su.
I. BRLIĆ- MAŽURANIĆ:
Kad si sretan, i sunce za tobom žuri.
G. FLAUBERT:
Tri su uvjeta da čovjek bude sretan: treba da bude glup, sebičan i da da je dobra zdravlja; ali ako prvi uvjet nije ispunjen, sve je propalo.
Lama Tsong KHAPA, Tibet:
Temelji i putevi su dobri ako je misao dobra.
Temelji i putevi su loši ako je misao loša.
Sve ovisi o našim mislima…….
Za ovaj je banner zaslužna Missy(ja bi njoj najradije pokrala sve bannere, presuper su mi ;))):
