- Lolaaaaaa, Lolaaaaa, zazvala me moja sestra.
Kaj je sad, pomislila sam, istiskujući si veliki prišt pored nosa pred malim kupaonskim ogledalom.
Već im godinama govorim da moramo kupiti veće ogledalo. Koda je to neka lova.
Kad me pronašla, tiho mi je i unezvjereno šapnula : -Starci opet gledaju prosti film.
Smijale smo se ko blesave. Starci nam nemaju pedeset ili šezdeset, ili ajde, sedamdeset.
U dobrim su osamdesetim godinama, desetljećima spavaju odvojeno, jer ona ide celu noć pišat, a on hrče i prdi. Drugim riječima, ne seksaju se. Ali obožavaju gledati porniće, to smo se već više puta uvjerile.
Pritom im uopće nije nimalo neugodno kaj smo mi tu. Koji roditelji, koji pedagozi.
Ko je nama dvjema kriv kaj se ne seksamo negdje vani, nego živimo sa starcima koji obožavaju porniće.
Ja sam rastavljena i još k tome udovica.
Ne govorim to u javnosti osobito često, zato sam napisala da vidim kak to izgleda ovak napisano. Užas.
Sestra se pametnica , nije nikada udavala. A slutim da se redovito ševi, jer sjaji, mada voli glumiti predamnom sveticu. Nekad me to nerviralo, sada me samo zabavlja. Starija je sestra, valjda mi želi služiti kao primjer.

Danas mi je ukratko ispričala o čemu se u filmu radilo. Znači, gledala je i ona prosti film.
Al, pazi vamo, zgadilo joj se čim je skužila da ženska u rukama drži onu stvar.
- Ma koju sad stvar, kurac misliš ?, pitam nevino.
-Ajme Lola...razrogači oči na mene. Ne, ne tu stvar. Umjetni. Veeeliki. Pokaže rukama. Predimenzionirano. Suzdržavam smijeh.
- Aaaa, vibrić...I što je tu loše, ne kužim , pitam.
- Ženska je nimfomanka, kaže tužno. Sirotica. To je teška bolest.
( uh ...valjda nije pronašla moj vibrić...valjda mi ne pokušava nešto reći... )
- Ima dva ljubavnika, i nijedan joj nije dovoljan. Na kraju završi i na liječenju.
Tu ja sad skužim da je gledala, takva zgađena, barem pola filma. Koliko pogledate filma koji vam se gadi ? Mogu prvih par kadrova, dalje mi ne pada na pamet. Al šutim o svojim zaključcima. Ne želim joj niti reći da mi se puno gorom bolešću čini oslabljeni libido. To mi ukazuje na neku puno opasniju bolest.
Suhoću života. A ja volim mokar život.

Imam dvije super frendice.
Puno se zezamo na temu seksa i doslovce uživamo u tome. Nekada se i malo napalimo i to mi je baš slatko.
One su još friške mame, i uživam gledati kako im se libido budi, kako ponovno cvatu.
Dok dojimo, usredotočene smo na bebu. Cicke nam nisu više tako osjetljive u seksualnom smislu. A ni kokice. To je stvar hormona, u stvari.
Klinci im rastu, i one se ponovno bude.
Danas mi je jedna od njih priznala da bi mi rado oblizala bradavice i vrat.
Uživala sam u samoj pomisli.
Često mi zna reći da sam njena seksualna terapeutkinja. Namjestim naočale ko ona šrinkica iz Dear Johna.
-Do you have any sexually problem ?
Druga me pogledala duboko u oči, i rekla mi : -Picica je tako divna riječ!
Razgalila sam se, jer doista jest.

Volim kad žene oslobađaju svoju seksualnost, tako da ne postaju vulgarne, nego slijede svoje unutarnje nemire i porive, potpuno svjesne svega što im se događa.
Nema to veze sa lejzbistvom, kako bi muškarci voljeli misliti. Hetero smo.
Muškarce ionako strašno napaljuje sama pomisao na žene koje se žvale, ližu i svršavaju.
Ovdje se, slutim, radi o jednoj puno dubljoj razini seksualnosti, o kojoj dečki nemaju pojma.
Poštimani su nam menstrualni ciklusi jer se puno družimo. Zato smo i najčešće istovremeno napaljene.
Dovoljno mlade za istraživati dosege vlastite seksualnosti.
To da nam u vezama nešto nedostaje, ne moram ni naglašavati. Moja je veza još mlada i romantična, a njih su dvije u dužim vezama gdje im nedostaje razumijevanja, pažnje, nježnosti, emotivne inteligencije kod partnera.

Ne govorim o ljubavi, mada ja moje cure volim.
Govorim o seksualnosti. Otvorenosti horizonata u tom smislu.

Ovdje ću otvoreno pisati o seksu. O svemu što sam naučila, spoznala, osjetila. O svemu što me muči.
O malim i velikim pimpekima. O malim i velikim cickama. O picicama i pičkama. O jebanju, ševi, seksanju i vođenju ljubavi.
Ko želi, nek mi se pridruži.

Viva la vida.