I don't mind what happens now and then As long as you'll be my friend at the end

subota, 07.04.2007.

a neam pojma..

pišem ovaj post bez posebnog razloga, pišem ga iz dosade.. počeli su praznici i svi se zabavljaju, a ja umirem od dosade.. zadnja dva dana pomažem staroj.. a kad završim i hoću van, nitko neće.. malla našla dečka, mony našla dečka, ella.. khm.. (nećemo o tome)..
kod mene, zapravo, postoji netko.. netko koga sam jaaakoo zavoljela i želim biti s tom osobom, ali postoji jedan problem.. velika udaljenost.. sb-vu.. sjebano.. da, znam... (opet, ne bih o tome..)
dalje.. sutra je koncert ede maajke kod nas.. i mony i ja idemo.. ALI izgleda da ide i monikin dragi, što znači da ću im ja držat svijeću (ne odustajem od koncerta jer smo ga splanirale prije neg je završila s njim), ukoliko njen dragi ne povede nekog frenda il bilo što živo da ne budem sama i ne gledam u njih dvoje kak se vole, maze, paze.. grrrrrrrr....
dalje.. poslije Uskrsa se nadam da ću se vratit u život.. zadnjih mjesec dana imam osjećaj da živim, a nisam živa.. sjeban osjećaj.. ne bih ga znala opisat..
dalje.. ne znam što bih pisala pa odoh gledat 2.sezonu zakona braće, jer mi je frend uspio nabavit.. ovim putem, velika pusa njemu (iako nikad neće pročitati) i svim mojim legicama.. iiii D. naravno ... iii ... mom bebachu.. hh
i svim ostalima koji zalutaju na ovaj blog..
- 18:58 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.