Govorila mi je moja draga profa kroz srednju skolu da kad ne znam o cemu cu pisat u zadacnici da samo pocnem i da ce rijeci dolazit same...
ima valjda i u tome nesto istine. iako mislim da to pali kod pametnijih ljudi... ono, das prst, uzme ti ruku... das rijec, dobijes tekst. budes dobra, pojedes govno.
u svakom slucaju, ne bas fer razmjena. nekako me to prati u zadnje vrijeme... sve se nadam da su to samo faze. al kad se zareda 8673489782 faza, u biti ti dodje iz guzice u glavu, da ne samo da nije faza nego je cili jebeni film. i usisa te i vrti te u sebi. vrti ko na pokvarenoj traci. bice da mi je socijalna inteligencija na nivou 4-godisnjeg diteta. jebu me medjuljudski odnosi. evo najbanalnijeg primjera; volim cut tudja misljenja. razmislit o njima. i naravno da cu ih prihvatit ako mi pasu, ako su bila popracena dobrim argumentima. pa ljudi smo, to se zove komunikacija. izmjene. prilagodjavanje. i sta dobijem? da mi ljudi govore da nemam svoj stav pa jebote ko tu koga prca?? a da ne slusam, onda bi bilo da sam egotriper koji ne postuje tudja misljenja. kako god okrenes, .
uza sve to mi se vuku milijun i jedno pitanje "zasto?" al mi ih se ne da nabrajat jer samu sebe podsjecam na teenagerku koja u 1.srednje ide razglabat o gladi u Africi i ratu u Iraku i, naravno, kako bi bilo strasno lijepo da je mir u svijetu i da se svi volimo i postujemo. to i je valjda problem, pocela sam izlazit iz tog idealizma da neko nesto moze promijenit u svijetu. ma moze djavla crnoga... nema promjene u svijetu dok si mi ne promjenimo genetski kod. naravno, i to je relativno. "ko je lud, ko normalan"...vjecno pitanje. ko kokos i jaje. sta je prije nastalo? jesu li ljudi bili normalni pa popizdili, ili su oduvik bili ludi al se sad tu i tamo omakne nekakva mutacija gena pa ispade iz maternice stagod vrijedno hvale. a mozda su u sumi? i sarme polete?
|