07.08.2005., nedjelja
Iron Maiden - Rock In Rio
 Popis pjesama: CD I 01. Intro 02. The Wicker Man 03. Ghost of the Navigator 04. Brave New World 05. Wrathchild 06. 2 Minutes to Midnight 07. Blood Brothers 08. Sighn of the Cross 09. The Mercenary 10. The Trooper CD II 01. Dream of Mirrors 02. The Clansman 03. The Evil That Men Do 04. Fear of the Dark 05. Iron Maiden 06. The Number of the Beast 07. Hallowed Be Thy Name 08. Sanctuary 09. Run to the Hills Iron Maiden u najjačoj postavi do sada, kao i na studijskom albumu Brave New World. Adrian Smith i Bruce Dickinson su se vratili u bend 1999 na veliko oduševljenje fanova. Najbolji vokal Maidena i čak tri gitare. Ostao sam očaran albumom Brave New World kao i najveći dio Maidenovih fanova. Uslijedila je velika turneja Brave New World Tour i koncert u sklopu Rock in Rio festivala 2001, gdje su se i odlučili snimiti svoj novi live album i to četvrti po redu. 18 pjesama, od kojih su 6 s Brave New Worlda nalaze se na ovom fenomenalnom duplom live albumu. Neki to upravo i smatraju jedinom zamjerkom za ovaj live album, sto su se dosta koncentrirali na noviji materijal. Ali treba uzeti i u obzir da im je to bila i aktualna Brave New World turneja u kojoj su inače dali akcent na novi materijal. Pa i svaki bend kada je na turneji svira pretežno novije stvari. Ali Maiden nije zaboravio i svoje stare hitove koje će se još dugo, dugo pamtiti i pjevati. Koncert je započet sa odličnim introm, koji nije njihov, a djelo je Jerrya Goldsmitha i zove se “Arthur’s Farewell”, u punom orkestralnom aranžmanu sa bombastičnim tonom. Radi se o čovjeku koji je jedan od čuvenih hollywoodskih kompozitora i pravi izbor za početak koncerta. I dok se završava Goldsmithovo djelo, Iron Maiden ulijeću na stage otvarajući taku drugu numeru albuma The Wicker Man, prvi single sa Brave New World albuma i veliki hit. Nije se potrebno puno potruditi pa da se čuje da Maiden svira pred ogromnom publikom koja već od starta pjeva sa svojim omiljenim bendom. Bruce i fanovi zajedno pjevaju refren “Your time will come” i ono “whooa-oh-o-oh”. Zaista odlično otvaranje albuma. Slijede, kao i na albumu Brave New World, Ghost of the Navigator i Brave New World. Pjesme su dočekane s odličnim prijemom kod publike, koja je pokazala i da zna tekstove i novih Maidenovih pjesma. Ghost of the Navigator započinje pljeskanjem koje je potaknuo Bruce, koji se očigledno brzo zagrijao. Nisam primjetio nikakve negativne reakcije od publike zbog toga što su svirali prve tri pjesme sa zadnjeg albuma. S oduševljenjem su dočekali Brave New World, kao naslovnu pjesmu zadnjeg albuma, koju je kao takvu i sam Dickinson najavio. A onda nakon ove tri nove pjesme - Wrathchild, pjesma iz njihovog “jurskog perioda” (1981) kako ju je opisao Bruce. Preko 150 000 duša na festivalu zajedno pjevaju i vrište “Wrathchild” kada bi dosao taj dio. Na studijskom albumu Killers, na kojem je još pjevao Paul di’Anno iz daleke 1981 nalazi se ta pjesma “nešto novog, nešto starog”. Nakon toga slijedi 2 Minutes to Midnight, sa mega omiljenog Powerslave albuma iz 1984. Publika zvuci kao da je skroz otkačila, a još ih je i Dickinson dodatno podgrijao svojim čuvenim “Scream for me”. Nakon ove pjesme čuje se “Maiden, Maiden” i Dickinson koristi priliku da predstavi slijedeću pjesmu – Blood Brothers – koja je posvećena svim onima koji su podržavali heavy metal tokom godina, u Južnoj Americi i u čitavom svijetu. “Ovo je za vas. Hvala vam!” riječi su Maidenovog frontmana. Još jedna pjesma s Brave New World albuma, koja je kao i prošle prošla odlično kod publike, iako je mnogo sporija nego dosadašnje, ali refren “We’re blood brothers” svi su zajedno pjevali s oduševljenjem. A sada moram priznati jedna pjesma koju ipak nisam očekivao da će svirati. Sign od the Cross, sa The X Factora iz 1995, još kad je pjevao Blaze Bayley. Uvijek me je zanimalo kako ova, meni lično odlična pjesma, zvuči kad je pjeva Bruce. Ova pjesma traje oko 10 minuta, a počinje gregorijanskim koralom. Dickinson je ipak, premda mi je i Blaze bio drag u Maidenu, ipak bolje otpjevao ovu pjesmu koja je sad, naravno kao i sve starije, pojačana s još jednom gitarom. Slijedi The Mercenary, peta po redu koju su svirali do sada s Brave New Worlda. Nakon toga opet nešto starije – The Trooper – pjesma s Piece of Mind iz 1983, klasik među Maidenovim pjesmama i meni lično jako draga pjesma. Nakon ovih 10 numera završava prvi disk. Na drugom disku prva pjesma je još jedna, šesta po redu i zadnja s Brave New World. Skoro 10 minuta traje ovo majstorsko djelo. Za pjesmu je karakteristično mjenje ritma, počinje sporije pa brze i žešće ispocetka. Publika prati ritam i plješće kad dođe sporiji dio i pjeva čitavo vrijeme pjesme. The Clansman, jos jedna pjesma iz ere Blazea, s albuma Virtual XI iz 1998. Pjesmu Dickinson najavljuje kao pjesmu o slobodi i još jednom su dokazali da koju god pjesmu svirali, to mora biti nešto fenomenalno i odlično zvući pa čak i one pjesme koje su neki kritikovali sa navodno slabijih albuma. Osjetimo Dickinsonovo uživanje u ovoj pjesmi i svi apsolutno zajedno pjevaju “freedom, freedom”. Pjesma je opet jedna od onih nešto dužih, traje vise od 9 minuta i vrijedi svake sekunde. Slijedi The Evil that Men Do, jedina pjesma koju s svirali s albuma iz 1988 – Seventh Son of a Seventh Son. Očigledno da je i publici izuzetno drag taj album i ova pjesma jer se nisu stišavali ni sekunde pa čak ni kad su bili impresivni solo dijelovi. Slijedeća pjesma, Fear of the Dark, s istoimenog albuma iz 1992, jedna je od najpoznatijih heavy metal pjesama uopće i draga svakom fanu Maidena. Dickinson ju je najavio ovim riječima:”A light in the black, or just a fear of the dark”, a reakciju publike najbolje je poslušati jer ju je teško opisati, neki vrište od sreće, svi prate legendarni početak ove pjesme i pjevaju s Bruceom “fear of the dark”. Iron Maiden je svakako pjesma koju oni jednostavno moraju svaki put svirati, to je i njihova himna. S istoimenog je albuma iz 1980. Pravo je Dickinson dva puta vrišta “Screem for me Brazil” a zatim je i krenula i ova legendarna pjesma. Pjesma je čini mi se napravljena da se drma glavom na sve moguće načine, mlateći tako dugom kosom (oni koji takvu imaju) ljude u radijusu od metra, pjesma za šutke, čak su i ozbiljnije povrede moguće kad Maiden svira ovu pjesmu. Nakon nje Dickinson je poželio svima laku noć od Iron Maidena, Eddia i od momaka. Ali očigledno publika gladna Maidena hoće još i to se glasno i jasno čuje. Bilo je tu i navijanja “ole ole ole oleeee…” Naravno da to nije bio kraj, Maiden se vračaju na stage s pjesmom The Number of the Beast, s istoimenog albuma iz 1982. Kao i uvijek prvo je uslijedio citat iz Biblije, iz knjige Otkrivenja o djavolu i njegovom ljudskom broju 666. Optuživali su ih ranije i za sotonizam zbog ove pjesme, koja je u stvari samo jedna noćna mora, a ne neko glupo štovanje sotone. Slijedeća pjesma s istog albuma je Hallowed be Thy Name. Pjesma je još jedno pravo remak djelo heavy metala uopće, a usput i jedna od mojih najboljih Maidenovih (ako je uopće moguće reci da mi je neka bolje od druge). Predstavljena su nam razmišljanja čovjeka osudjenog na vješala i koji treba umrijeti ubrzo. I raja u Riu dali su posljednje atome snage za ovih još par pjesama i posljednje zvuke iz grla za još koje “screem for me Brazil”. Predzadnja pjesma je Sanctuary, druga pjesma koju su ovu noć svirali s njihovog prvog albuma Iron Maiden iz 1980. Karakteristično za ovu pjesmu su brojne verzije sa koncerata, a svakako ova bi bila najnovija verzija. Dickinson je uspio podijeliti publiku na dvije polovine, lijevu i desnu i na njegov znak i povik čuje se čas lijeva, čas desna strana. Novo u ovoj verziji je mali extra bonus most dio koji je ispao jako dobro. Publika želi još Maidena i dobija još jednu pjesmu – Run to the Hills – s The Number of the Beast albuma. Radi se o pjesmi koja govori o tragičnoj sudbini indijanaca nakon sto su Europljani došli u njihove zemlje. Izuzetno dobro odabrana pjesma s kojom su završili ovaj dvosatni koncert u Riu. Inače izdali su i ovu pjesmu i kao single, a fond od singlea ide u pomoć njihovom bivšem bubnjaru Clive Burru, koji je obolio od multipl-skleroze. Ovim su pokazali ne samo da su odlični muzičari nego da su i ljudi, ljudi koji ne zaboravljaju svoje prijatelje i koji im pomažu kad je najpotrebnije. Još su u taj fond uključili i prihode s nekoliko koncerata Brixtonu. Na kraju ovog odličnog koncerta u Riu, Dickinson se zahvaljuje svima i kaže im da uživaju u ostatku festivala. Primijetio je i da su izuzetno uživali te noći. Šta još reći o ovakvom odličnom live albumu, s najjačom Maidenovom postavom svih vremena: Bruce Dickinson – vokal, Steve Harris –bas gitara, Dave Murray – gitara, Adrian Smith – gitara, Janick Gers – gitara i Nicko McBrian – bubnjevi. Apsolutna preporuka svim metalcima, ali i ostalima jer je svaki album Iron Maidena postao stvar opće muzičke kulture. Preko 20 godina sviranja govori sve, 16 oficijelnih albuma (ne računajući kompilaciju Best of the Beast) s ovim live albumom, koji je i njihov četvrti live album. Ovim su se duplim live albumom samo još vise utvrdili na prvo mjesto koje im i zasluženo pripada. UP THE IRONS! Piše: Darkman | Datum: 19. 01. 2004. Rock planet |
