srijeda, 01.10.2008.

umrla....

Postala sam slika jednog
razrušenog sna,
obris nečijeg sjećanja,
dio nekog dna.
Postala sam blijedo lice,
s pogledom bez sjaja,
s usnama bez izražaja.
Postala sam jesenja kiša,
izgubljena u toplini ljeta,
posljednja kap,
proljetna sjeta.
Postala sam sjena,
pratim kišu dugu,
putujem s vjetrom
i u sebi nosim tugu.
Postala sam kip živog srca,
nijema, mrtva, sama,
ali ipak živa- uz otkucaje srca.
Otišla je duša
i odnijela sva pisma,
sve slike sve riječi,
ništa sačuvala nisam.
Ni njega koji
mi je nekad bio sve,
ni onu ljubav,
koja sad ubila me….

- 12:22 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.