utorak, 06.11.2007.

Cekala sam tebe

Necu ti lagati.
Bilo je tu svega, bas svega prije tebe.
Voljela sam i priznajem,
cesto plakala,
i uvijek nekome ostavljala jedan dio sebe.
Bilo je pogresaka
i puno pogresnih ljudi koji su me gazili bez ijedne rijeci.
Mnogo rijeci i tek tako recenih obecanja
i previse mojih snova o sreci.
Bilo je lijepih stvari
koje su trajale toliko kratko,
a jos brze prosle.
I smijeha, i zara
i mnogo veselja...
ali su uvijek tu negdje moje suze dosle.
Voljela sam, da.
O, kako samo ludo...
Nisam si pustila da priznam da ce previse boljeti.
Bila sam ta koja je ostajala
sama sa tudim lazima
i vjerom da cu bar jednom nauciti voljeti.
Trazila sam put
koji nije ni postojao...
Htjela sam ici negdje
gdje nema suza i tuge.
Gdje moje ce ruke
biti dovoljne nekom
da ne odluta vec sutra
u neke sasvim druge.
Vjerovala sam, priznajem,
svemu i svakome.
Trazila sam istinu
i tamo gdje je nema.
Dolazila uvijek rasirenih ruku
i na kraju ostajala
sama,
ostavljena.
Priznajem, bilo je svega,
bilo je u meni toliko toga
sto nisam imala kome da dam.
Cekala sam tebe da dodes
u moj zivot...
Cekala sam tebe.
Sigurna sam.