nedjelja, 11.03.2007.

Ovaj put

Ne.
Oprosti.
Ne mogu ti dozvoliti da me slomis i ovaj put.
Ti...
ti ces imati kamo otici.
Ali ja?
Ja nemam vise kud.
Ja cu morati ostati sama,
sa previse bola i tuge u meni.
Bez ikoga da me tjesi; samo ja i tama
i prelomljene suze na svakoj nasoj uspomeni.
A ti ces otici opet kao i uvijek dosada,
ponijeti sa sobom sve ono sto mi znaci.
Neces ni pitati gdje sam ja sada?
Neces, jer znas koliko si od mene jaci.
Ne.
Ja ti ovaj put to ne mogu dopustiti.
Previse sam puta zbog tebe na dno pala.
Ne.
Ovaj put ne smijem ni suzu pustiti.
Niti dozvoliti da odes...kao sto nisam znala.
Samo trebam stisnuti ruke,
onako, kao kada inace molim za tebe.
Ponijeti sjecanje, negdje duboko u srcu
i sacuvati, nikog drugog, nego sama sebe.
Jer,
da tebe volim i pustam ti da ides
ti to nikad neces niti cijeniti to znas.
I cemu onda trud? I sve sto ti pruzam,
kad tebi ni znaci to sto me ostavljas.
I uvijek se iznova borimo oboje,
a uvijek porazena ostajem ja.
Reci mi, jesi li ikada prije nego odes
razmislio samo koliko sam te voljela?
Ne.
Znam da nisi. I sada je svejedno.
Samo mi oprosti to sto ti da odes ne dam.
I misli da tvoje cekanje mene nije vrijedno,
ali oprosti sto ovaj put ja necu da se predam.
Ne,
ovaj put ne.
Nisi bas toliko od mene jaci.
Znas da tvoj bi odlazak cijelu slomio me,
a to da ja odem tebi ni ne znaci.
I zato ovaj put ne dam da odes ti,
ovaj put cu ja skupiti suze u oci.
Ne.
Ovaj put me neces napustiti.
Ne, neces ponovno vidjeti kako cekam kad ces doci.
Priznajem da sam bila slaba na tebe
i mogao si samnom sve sto si htio...
Ali ovaj put cu ja svjesno staviti kriz na sebe.
Ne...
Previse si puta jaci od mene bio.