patnje jednog novog werthera.........
I opet ja u bedu...
Danas sam se posebno zbedirao...
Dvojica od, usudim se reći, najboljih prijatelja složili su se po istom mišljenju, a da toga nisu ni svjesni...
nedavno mi je jedan od njih, na moje jadanje o bivšoj (davnoj, napisat ću poslije kako sam proveo Uskrsne praznike) nešto što me fakat povrijedilo, nešto u smislu da zabijam prijateljima nož u leđa.
Isprva nisam previše davao znaćenja tome. Ipak, nije mi to bilo čudno s njeogve strane, takav je to lik, uvijek podjebava i slično...
Ali sam mi i ovaj drugi kaže nešto slično, doduše, ne tim riječima, ali nešto takvo... Riječ je o prijatelju s početka ovog bloga. Svjestan sam da čovjek uopće nema pojma što sam ja sve žrtvovao za njega, nikad nisam niti tražio, niti očekivao ništa od njega, ipak... izbor je bio moj. Ali na kraju, nisam ja bio taj koji mu je "zabio nož u leđa"!!! U to me je uvjeravala i frendica i sam sam sebe uvjeravao u to, ali ipak... svejedno me smeta...
Otkad znam za sebe, ljudi su mi govorili da mi je previše stalo do mišljenja drugih i da više trebam raditi ono što je meni važno. Probao samo tako, Bog mi je svjedok da sam probao, ali ne mogu ja to tako... Ja sam čovjek koji će sve dati za prijatelje, iako to značilo žrtvovati svoju sreću, čak i svoj život!
Ako tako mora biti, neka bude!
Znam da će sad na ovo neki ljudi reći kako serem, ali majke mi, tako je.
Sad da malo pojasnim zašto sam bio zbediran... Ipak, frendice su mi bile malo pod utjecajem alkohola (ne kažem da su pijane 
) pa se možda ne sjećaju svega...
Naime... bili vani i naletjeli na dotičnu Nju (koju sam by the way prebolio 
). Nije mi smetalo uopće kaj smo bili u Njezinom društvu, fakat mi je bilo svejedno.
Čak s početka nisam ni primjećivao napetost između Nje i frenda, onog s kojim je zabrijala onu večer kad sam na neki način umro... (dramatiziram, znam 
)
Bolje rečeno, napetost s njezne strane... Lik ju nije ni primjećivao. Ipak je tu bila jedna dotično, moja prijateljica... Hmm, da.... 
No možda Joj stvarno nije stalo, ne znam, neću govoriti bezveze, ali fakat mi smeta kaj uvijek aj ispadam negativac! Najlakše je okrivit mene...
Možda ljudi misle: "A to je _____, neće se on ljutiti!" I u pravu su. Ne mogu se ja ljutiti, nije to ono moje. Znam da ljudi ti maksimalno iskorištavaju, a šta da im ja radim,,, Takav sam! Ako im je tako lakše, kriv sam!
Biti veseo ne znači smjati se pred drugima, nego smijati se pred samim sobom!
P.S. Još se jednom zahvaljujem frenidci koja kaže da lijepo pišem. Hvala ti puno!
