ljubav na moj način

25.04.2006., utorak

izronio....

Eto. Pojavi se prošlost i želi biti sadašnjost. Sada kada gradim svoje carstvo, kada sam postavila temelje napokon i kada sam nabavila čvrst i nepropusni materijal, kada osjećam budućnost i mogu je opipati i ljubiti. E sad bi davno popucale ljuljačke htjele biti nove, malo me proljuljati, vratiti u stare dane, zavrtiti u glavi i potom puknuti pod mojom guzom, izbaciti me na pijesak. Prošlost koju sam htjela onda, nije se dogodila, sad se događa, kada sam zaboravila na nju, otpisala je i krenula dalje. Prošlost koja sa sobom nosi uvijek nasmijano lice, sad mrtvo hladno uvlači se u sadašnjost. Želi promijeniti ime, a možda i nadodati još koje. O, prošlosti, zašto uvijek boliš? Iznova vraćaš zaboravljene pjesme, želiš dovršiti naše priče, predviđaš bajke. Pospremi se, molim te, natrag u kutiju uspomena. Ne želim dvojbe, moje carstvo me čeka, tisuću ruku radi na tome, banke su dale kredit, sunce će sjati. Ne preispituj moje mogućnosti, možeš se razočarati, ili mogu ja. Prodaja za trenutak ili vijek slatkog rata ?
Odolijevam dok mogu. Čvrsta u odluci preuzet ću kontrolu. Samo me jebe to što sam čovjek.

- 23:43 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

	travanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

ovim putem izražavam svoju...

...obijest, zaljubljenost, požudu, nostalgiju i orgazam, neumoljivu privlačnost prema njemu i snove. na moj način. otprilike.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

DJEVIČANSTVO

Taj topot i taj dim što dolaze sve bliže
ući će u tvoj vrt, rastvoriti usnula vrata.
Sama si u kući. Što ćeš mu reći djevojko
nepoznatom čovjeku koji želi umrijeti na tvojim nagim rukama, što ćeš mu reći?

Sama si u praznoj napuštenoj kući
koju grli paprat. Nebo s tvog prozora
jednako je uvijek, blago i daleko.
Cestama umorni konjanici idu.

A netko želi da umre na tvojim tihim rukama
koje nitko nije uspavao u ponoćima.
Netko žudi noćas da grli, umirući,
tvoj tanki struk i netaknutu kosu.

Pogledaj na cestu, pogledaj niz vodu, niz široku večer:
netko te je kradom sa obale zvao.
Spusti niz ramena pletenice. Potrči
otkrivena srca; ne boj se što drhtiš.
Potrči! Potrči! Ne pitaj tko jeca
ni tko u mraku prati tvoje korake.

Već su grobari odnijeli iz razvaljene kuće
svjetlucave koralje i zlatne kanarince.
Priče su se u tišini razišle.

Ne plači: to je ljubav. Kreni kroz bespuće.
Umjesto naušnica nosit ćeš uteg bola,
djevojko, ako si život izabrala!
V. Parun