|
U praskozorje jedne noci, trgla sam se iz sna. Napolju je bio mrak, gluvo doba noci.
Otvorila sam oci, soba hladna i mracna, samo neka svjetslost sa ulicnog osvetljenja , ostavljala je utisak bledunjave svjetlosti u sobi.
Napolju je hladno, hladnoca se preselila i u moju sobu i lagano dodiruje moje lice. Osjecam kako mi se nos ohladio. Samo mi usporen dah iz nosa grije lice.
Osetila sam da mi misli naviru i da se tvoj lik mili moj istog casa probudio i predamnom stojeci sa casom mljeka . Bila sam sav ljuta na sebe sto sam te probudila rjec ti nisam rekla. Nekada ljudi ni u sebi ne mogu da pricaju. Ja stojim naspram tebe i gledam te svojim pitomim pogledom. Kao da ti zelim izvnuniti pogledima. ...
Prilazis mi, ja onako opusten u krep satenskoj noci, dodirujem tvoje ruke. Osjecam toplinu tvojih ruku, sve mi je toplije, osjecam kako mi krv kljuca. Stavljas mi ruku na tvoje mekano lice. Sjedamo zajedno na krevet. Moje ruke, moji prsti , lagano se krecu po tvojim obrazima. Ruke mi idu ka tvojoj kosi. Uplicu se u nju. Tvojim rukama, dotakao si moje lice, osjetila sam drhtaj svoga srca. U noci, sa blagima svjetlom koje dolazi sa ulicne rasvjete, gledamo se u mraku. Stavljam svoje lice na tvoje. Moje usne , pocnju da kruze oko tvojih. Samo nas dah djeli. Ruku sam stavila na tvoju nogu. Osjecam pod rukama , tvoje meko tjelo. Osjecam, da si sav kao od svile.
Prilazim svojim usnama, ka tvojim, dodirujem ih lagano. Poljubila sam te , poljubac prihvatas, postaje strastan, u djelicu sekunde prolazi mi kroz mozak , sav moj zivot. Grudi uz grudi, srca nasa pricaju ljubavnu pricu, vjecnost prolazi u trenu.
Tog jutra, ustajemo a napolju svanulo, hladno je u hladnoj sobi.
|
