Ljubav pokreće svijet, ali očito moj ne.......

Ne znam više što osjećam. Da li ga volim ili ne. Sve je to komplicirao. Dok sam doma stalno mi se mota po glavi. Katkad se joć uvijek nadam se će se nešto promjeniti i da ćemo na kraju ipak biti zajedno. Iako znam da se to neće dogoditi svejedno volim o tome maštati. Dok maštam sam slobodna. Svijet je onakav kakvog si zamislim i o svemu ja odlučujem. Prekrasno je tako bježat od stvarnosti i zatvorit se u neki svoj svijet gdje ti nitko ništa ne može. Gdje si siguran i sretan. Ali učestalo maštanje nije dobro. Kasnije ne ćemo razlikovat stvarnost od mašte. Nije dobro bježat od stvarnosti i problema. Trebamo biti jaki i suočit se sa stvarnošću i problemima. Ne smijemo posustat kada naiđemo na prvu prepreku. Trebamo biti jaki i trudit se da uspijemo riješit probleme. Ja nisam dovoljno jaka za to. Čim naiđem na neki problem povučem se u svoj čarobni svijet. Taj svijet je samo moj u kojemu ja određujem pravila. Tamo nema boli, patnje i tuge. Mjesta ima samo za sreću, veselje i smijeh. U mom svijetu je sve drugačije, sve je tako posebno. Sve je onako kao bi trebalo biti u stvarnosti. Katkad želim ostati u tom svijetu ne želeći se vratit u stvarnost. Bojim se razočaranja, mržnje, patnje i boli. Ali na žalost na kraju se ipak trgnem i vrati u stvarnost koja je toliko okrutna da čim pogledam ljude vidim mržnju koja me počpinje gušit. No onda se sjetim osoba radi kojih sam se vratila u stvarnost, radi best frendica i obitelji koja me vole onakvu kakva jesam.