U sklopu moga upoznavanja svih europskih naroda,a i dalje,jučer sam upoznala Francuze.Već smo prije bile upoznale jedno 5-6 Francuza al nikad nismo ništa dublje pričali sa njima.Vjerujte mi,tragedija su.Dosadni,dosadni i opet dosadni.Šta je najteže jedan mi se čak i sviđa,a čini se i ja njemu.I šetamo mi šetamo,a on da možemo li u moju kuću.Ja kažem ne možemo.Onda,jel možemo u moj vrt.A ja opet ne možemo,već sam ti rekla da nisam sama doma.I onda muk.I išli svi skupa na noćno.I okupali se i krenili prema mistu.I odjednom došli kraj mene taj koji mi se sviđa i još jedan njegov prijatelj.I pita on mene(pošto ovaj moj nije baš naj sa engleskim),pita on mene je li postoji neko mirno misto di možemo bit sami.A ja ostala zatečena,šta će mi prijatelj?!I pitam ja njega ko to?I kaže on,misto di možemo bit sami ja,moj prijatelj i ti.A ja ostala šokirana.I pozdravila ih.Bolesnici...Nema drugog opisa Francuza.P.S. e,i još jedna stvar,Francuzi ne znaju što je francuski poljubac! |